Žene iz Altamire | Mateja Jurčević

SJEĆANJE I SUPROTNI PRAVCI

Kada posve zaboravim
da se tvoje tijelo posuđuje kao knjiga
kada se spustim ulicom i na mene padne odbačena cvjetna koža
koja se seli između krošanja
netko će s bicikla doviknuti:
Deblo pomakni se
I s prvom spoznajom da se lipe ne rastvaraju ružičasto
postat ću lipa

Nabavit ću zelenu Vespu
nabavit ću zelenu kacigu
nabavit ću voće na Trešnjevačkom placu
nabavit ću košaru za njega
i s četrdeset na sat pobjeći ću
iza sebe bacajući
potomstvo cvijeća u razjapljena usta ljubavi