Žene iz Altamire | Mateja Jurčević
*
Moja je zemlja puna šuma
a tvoja je puna jezera
Ti znaš kako se korača pored jezera
imaš cipele samo za tu svrhu
imaš jezerski korak
(dva teška labuda na listovima
teturaš jer tvoja te strpljivost priječi
da im uskratiš molove)
Ti se vjerojatno ponekad i smiješ
i to vjerojatno zvuči
kao spuštanje hidroaviona
ljudi ili ulaze ili izlaze
ili stoje mokri na obali
i psuju strojeve koji si dopuštaju previše slobode
zatim odlaze u šumu
govoreći:
Ovdje sasvim sigurno ništa neće dotaknuti površinu
Sadržaj
Urednikov izborMoj jezik je odbjeglo mladunče lavaBUKOLIKE
Moja je zemlja puna šuma
Naelektrizirani pokrivač
Moja se ljubav širila zemljom
Ta zemlja koja stane između brade i ramena
Sada je tu gdje stojiš jedna livada i jedna dolina
U tu je zemlju uletjelo moje srce kao
Objavili su u državnim novinama
Pod zastavom ambasade ogrću se tvojom kožom
Ne prelazite cestu na signal za slijepe
Nad samim središtem toga grada
Kada izvadiš ruku iz džepa traperica
Urednikov izborTri kamena ukradena iz luke
ELEGIJE
Urednikov izborpristizanje ljubavi
kad dođe proljeće kupit ću kartu za bukurešt
mogućnosti
nikada neću znati ono bitno o tebi
pour
krajem svibnja
zatim su se dugo smijali
pustinje
Urednikov izborsrest ćemo se nakon trećeg rata
oni se vraćaju
na putu te presretnu lopovi
noću
potkopavanje ljubavi
rođendan
putovanja
što je ostalo nakon što smo napustili stan
disanje ljubavi
sjećanje i suprotni pravci
slike koje smo sačuvali
što smo vidjeli kada smo podigli pogled
GROTESKE
Urednikov izboržene iz altamire
rapsodija na paganinijevu temu
portreti nepoznatih žena
muzej na otvorenom
susjedstvo
himera
mimikrija
nemogući predjeli
izopćenje tijela
signali
pokušaj samoubojstva u lutrijskom bubnju
povratak
Impresum

