Žene iz Altamire | Mateja Jurčević

MOGUĆNOSTI

Da sam tog dana
ne dvojeći kao melankolični požar pred obiteljskom kućom
pojela riblju platu u tišini popodneva
život bi krenuo u drugome smjeru
prema Idahu ili Montrealu
Trebalo je jesti kao medvjed
jesti s kostima glavom i škrgama
biti nafta koja se noću iskrada iz prekooceanskog tankera
i ždere ikru na tematskom plesnjaku

Trebalo je jesti
i na putu za Idaho ili Montreal
ne bi se ispriječio ovaj susret
kao glad utjelovljena u cvjetnom ornamentu rajčice

Da si tog dana ostao sjediti u žutom kvadratu ravnodnevnice
bilo bi nemoguće opaziti
da u očima uzgajaš zeleno-smeđe patke
i s vremenom bih svarila more
s vremenom bi otpali očnjaci

Sada si mi zaglavljen u podčeljusnoj žlijezdi
i svako jato koje me nadleti
zamišljam obareno u ključalom jezeru