Zablaće | Stipe Grgas

DUŠA BLAGORODNA

Mlađi brat moje matere
dokaz je
da je duša blagorodna
mogla izrasti
iz okrutnosti ovoga kamena

Dragi ujače Josipe
prikladnije ti ime nisu mogli nadjenuti
nego po zaštitniku bolesnih i umirućih
koji bez pogovora
služi dobroti

Hipokratovoj zakletvi
nisi samo prisegnuo
nego si ju živio
ne iz razbora
nego iz dubine srca

Naočitog i lijepog
uvijek vedrog
pamtim te kako za ljetnih praznika
posjećuješ
jednu po jednu staricu
Kod tebe nije bilo vrijeme posjeta
Svojom pažnjom
svojim tlakomjerom
snažio si im volju za život

Na slici koja mi se uvijek vraća
sjediš na obali pokraj mojega i tvoga mola
mislim da je bila veljača
jer je onda još bilo onih velikih oseka
kada je more bilo ulje
zrcalo
Svako malo hitneš oblutak
gledaš kako se namreškana voda smiruje
Slučajni namjernik je mogao pomisliti
evo ovaj čovjek uživa u tišini mora
a ja sam znao da iza zrcala
vidiš
ćutiš neman
koja se ugnijezdila u tvojemu tijelu

Kada si me na rastanku čvrsto zagrlio
nisam znao
da si ti znao
da je to tvoj zadnji oproštaj od naše obale