Zablaće | Stipe Grgas

„PAJPKOVERI“

 

Pokrili smo se riječju
iščupanom iz nama nepoznatog jezika
ušili u nju
i postali
jednom riječju
pajpkoveri

danju i noću smo pokrivali
grijane
i druge cijevi
milje i milje cijevi
njujorških školskih podruma
podruma bolnica
labirinata podzemne željeznice

kasnije smo iste azbestne ovojnice
milju po milju čupali u zaštitnim odijelima
nečujni astronauti
na mjesecu
ljudomorne prašine

staklena vuna guši
staklena vuna nagriza
nagriza pluća i grlo
pa ako za cjevopokrivača
nad usijanim bojlerom
i mogu reći Hefest
što reći za domara-portorikanca
koji guzicu hladi
iza odškrinutih vrata frižidera
svako malo ustima prinosi bocu
Bacardi ruma
gleda
ili se to smješka
nama pajpkoverima
i našoj paklenoj raboti