Zablaće | Stipe Grgas

POSMRTNO SLOVO

(dobrome i pametnome ocu Mladenu, 1925-2016)

1.

Govorio si:
Kao da mrak nije bio dovoljno grozovit
raspredali bi se priče o korlacima
štrigunima
o pokojniku koji ih je na paši
tog jutra pohodio
Usred zavijanja bure
i udara tmastog juga
strepio sam od kucnja na vrata
Kako nije bilo woodoo vrača
kriomice su me odveli do pravoslavnog sveštenika
da strah tamjanom
bajanjem odagna

Tako je govorio moj otac
a ja sam mu trebao barem jednom reći:
Najdraži moj starče
i sada u tebi vidim ono plaho dijete
sada
kada ti nekoć stamene ruke vozača drhte
sada kada ti oči
oči koje su čitale morsko dno kao knjigu
suze
sada kada sam ti najbliži
i po osjećaju
i po redoslijedu na listi čekanja
i po strahu kojega je napretek

2.

Dar zadnjega razgovora s ocem:
nakon što sam više puta ponovio
upravo sam se vratio iz Tisnoga
bio sam s unukom ti geografom u Tisnome
doprla je poruka kroz tvoju nagluhost
a ti si mi uzvratio skazom
o starovremenskom hodočašću
Gospi od karavaja
i kako su nasrtljivi dokoličari na rivi u Tribunju
dočekali zablaćku brodicu
pogrdama
uzvicima
križari
križari

dječak na tom brodu
između hodočasničkog vojaža
i povratka kopnu
daruje mi još jedno ime
koje nam nije skrojeno po mjeri
još jednu riječ
koja sada lebdi
nad prazninom koju si za sobom ostavio
riječ iz svijeta koji je otplovio u nepovrat

3.

Nisi bio kuražan
u svojemu ratu
niti onda kada je oslobodilačka vojska
na putu prema Trstu
poubijala podivljale ovce
na Velikom Kornatu

Ali pokazao si više kuraže
nego što smo mogli i zamisliti
kada si osjetio kraj
zamolio da platimo račune
pozatvaramo škure
kada si rekao gdje je ključ od groba
i bez opiranja predao se tuđoj njezi

Zacijelo kuražniji od sina
novopromaknutog ključara
koji skriva ključ ovdje pa ondje
trudi se zaboraviti
što taj ključ
otvara
što taj ključ ustvari zatvara

4.

Sprovode nisi volio
ali si me učio
da svatko zaslužuje ispraćaj dostojan čovjeka
kao što si uvijek naukovao
da se ljudi ne dijele
po boji kože
niti po krvnim zrncima

Nitko u ovoj povorci ne zna
kao što si ti dobro znao
tko je bio Patrice Lumumba
tko je bio Moise Tschombe
pa sam više nego siguran
da ti ne smeta
što tamnoputi svećenik iz Sijera Leone
predvodi liturgijsko slavlje

Kao što sam siguran
da kada bi one morskozelene oči
sve ovo mogle vidjeti
malčice bi se narugale
naravno bez malicije
muci koju župnik iz Sijera Leone
muči s hrvatskim
pa bi mi možda i šapnuo
sine
spoznao sam tajnu vjere
jer ja pravo reći nisam ništa razumio

5.

I dok je župnik
iz tebi nekoć bratske
zemlje nesvrstanih
misionarski predano
zazivao uskrsnuće
i život vječni
ja sam ti mišlju
ne glasom
održao posmrtno slovo
spomenuo se
knjigoljupca
čitača do posljednjeg daha
vozača
autocesta i putova
koji samo u tvojoj priči
spajaju pobratimljene gradove i ljude
noštroma
ribarskih pošta i brakova
između Zlarina
Lupca
i punte na Srimi
kojemu cijeli bogovetni dan
drži posmrtnu stražu
galeb na fumaru sada pustog doma
galeb koji netremice traži
po moru
na molu
u portu
ribara koji ga nije tjerao
niti s krme
niti s prove
ribara kojemu je pa skoro jeo iz ruke

6.

/bolničarka je na naš odgovorila:
„Je li to onaj barba koji tako lijepo govori“/

Ni ja ih ne tjeram
sjedim i upijam sunce
kutrim
i gledam izaslanike ljeta
kako i ove godine svijaju gnijezdo
podno volta

ne tjeram ih
ali su lastavice nekako plahije
unezvjerenije
mahnitije režu nebo
kao da znaju
da nema domaćina
koji im je godinama pružao gostoprimstvo
svoga volta
kao da se pitaju
gdje je onaj čovjek koji je lijepo govorio