Zid i fotografije kraja | Miroslav Mićanović

NE STAJEM, NESTAJEM, NEMA ME

pokušao sam obnoviti
u jedinoj knjižari grada,
među knjigama, kojih nema,
koje će doći, koje neće
doći,
pokušao sam obnoviti
gurkanjem, laktovima, rebrima,
pokušao sam
ljubav, uvjeravajući da ne kupuje postere,
sunce nad morem ne stoji nikad tako,
magla nije takva iznad posječenih stabala,
obnoviti
za sitan novac kupujući pismo u kiosku,
pokušao sam obnoviti
kupujući ulaznice i sjemenke,
pokušao sam, pokušao sam, pokušao sam,
ranjavajući rane rane,
četvrtkom, drugoga dana proljeća,
spreman ljubiti ljude, članove društva,
obnoviti, obnoviti sam pokušao
sjedeći za pogrešnim stolom i
zamišljen imao pogled,
nisam znao izmaći, znao odbiti,
vinski kiseliš,
govorili su mi, govorili,
pokušao sam, pokušao sam, obnoviti,
s jednom nasmijanom, s jednom visokom,
s jednom, sa ženom,
poslije uviđaja
bratski su se ljubili milicajac i rođak
kraj ubijenoga prodavača loto, lutrije, srećke,
tri puta u jedan obraz,
tri puta u drugi obraz,
ovdje ne pripadam, ja ovdje ne pripadam,
ne mogu se svladati,
ne stajem, nestajem, nema me