Autobus za Trnavu | Sanja Baković

ROD

1.

opet me na prevaru dovela majka
u brijačnicu Mote Amerikona.
da se ne muči s češljanjem,
šišaju me na muško.
golo oko uha,
franzete iznad obrva,
iza skroz kratko.
sjedim na bordo stolici,
uz zvuk haube,
miris kemikalija,
pečenje u nosnicama.
preko puta brijačnice kiosk Borba.
u portu jugo.
opet će svi imat pletenice,
i konjski rep,
i špange,
i mašne.
samo ne ja, ne ja, ne ja, ne ja.

kad je počeo rat,
Amerikon je stavio ključ u bravu brijačnice,
sreo je ženu izbjeglicu
i mještanima rekao ko vas šiša.

otad puštam kosu,
do tabana,
do nožnog palca,
do kraja svijeta.

2.

devedeset i treće,
u mistu je baš pravi frizeraj
otvorila jedna ženska.
izravnavala je,
šišala,
na skaline,
na stranu,
na meg rajan,
na male rice.
obrij mi glavu, zamolila sam žensku.
da mogu splest pletenice i konjski rep.
tri dana je majka plakala.
šta će reć svit.
sad mogu, i ja, i ja, i ja, i ja.