Autobus za Trnavu | Sanja Baković

SESTRA

kada si se rodila,
moja se samoća
podijelila na pola.
u tvoje sam lice gledala pjevajući
mlada partizanka kolo vodila.

danas najbolje znamo
koja je u čemu zakasnila.
čekamo nova rođenja
da budemo opet A+,
da vodimo ratove samo prema unutra.

kada dođe dvadeset i sedmi vijek,
opet ćemo dijeliti seboreju, strah od igle,
potrebu za preciznim istinama
i glasan smijeh.

bit ćemo kamen do kamena,
dvije zmije u dva kamena,
dva stabla divljeg nara
iz vrta naše majke.
opet ćeš mi biti sestra.