Autobus za Trnavu | Sanja Baković

ŽENSKI ŽIVOTI

živi uz cestu.
nosi oker sako iz poratne donacije,
čuva sekundarni otpad.

živi u betonu.
grabi cestama, proždire izloge,
vene joj kisnu,
vuče vrećice iz lidla.

živi ljubičasta.
na kartonu pred müllerom,
s natpisom pomozite,
kćer mi boluje od karcinoma.

živi bez pincete.
uzgaja crne iglice iznad usana,
s disbalansom hormona,
u putanji od raspada do sinteze.

živi osobito vikendom.
nosi roza tonove i zlatni remen,
zategnula je kožu, uštrcala filere,
petak je, la la la la.

živi u svilenom sariju.
ne prilazi lomačama burning ghata,
zna da ženske suze
sprečavaju prijelaz duše na slobodu.

živi na pučinskom otoku,
u vječitom manjku.
bez liječnika i osnovne škole.

živi s knjigama.
uronjena u metre časopisa i papira,
sama se šiša, minimalno troši.

živi u stabilnoj samoći,
u strahu od mutacije stanica,
sa sisom od silikona
i perikom preko socijalnog.

živi na bilijunima mjesta odjednom,
u rijekama, u morima, na glečerima,
s neuništivom kuhačom od tikovine
živi u divljini.

živi u ljubavi prema proljeću,
osobito prema ranama,
u njima će neizgovorene riječi
uskoro dočekati glas.

BILJEŠKA

burning ghat (Manikarnika) – jedno od 88 stepenastih pristaništa u indijskom svetom gradu Varanasiju, u kojem se nalaze lomače na otvorenom i prema vjerovanju hindusa, onaj tko umre u Varanasiju doživljava oslobođenje od ponovnog kruga rođenja. Spaljivanju prisustvuju samo muškarci jer bi, prema vjerovanju hindusa, žene izražavanjem emocija mogle zasmetati oslobođenju duše (mokša) prilikom obreda.