Autobus za Trnavu | Sanja Baković

SVJETLOST

nešto si pogrešno rekla,
okrenula dupe na krivu stranu,
pojma nemaš.
sada ležiš, sama,
na nogama obrisi patlidžana.
jutro naseljava tijelo,
teška je svjetlost.
klorofil cvrkuće,
ptice dišu zeleno,
toliko života vani,
u parku raste
jedan božićni bor,
spomen sadnje nakon praznika.
toliko radosti vani,
psi i mačke dodiruju se u prolazu,
u mijaukanju i lajanju tihi smijeh.
tragove prekrivaš puderom
nakon tuširanja,
stavljaš parfem,
ulje sa šljokicama,
pa u kuhinju.
biftek na krvavo.
bez salate,
on tako voli.
uredila si se za novu epizodu
kućne zabave,
još ovaj put,
još samo danas,
možda još koji dan.