Autobus za Trnavu | Sanja Baković

PETA NEDJELJA KROZ GODINU

zima je, kao i sve, doživjela neslavnu propast,
bijeli se pokrov za čas rastočio u kišne kapi.
kapitulacija je u crescendu, u svemu osim u
ljudskoj gluposti, iz zatvora su na slobodu
pustili mladića koji je svojoj ljubavi oblik lica izmijenio
šakama, a cipelama od bokova skuhao ljubičasti džem.
opet sam se probudila u tehnosferi,
među nepoznatim plemenima.
oznaku „ničija“ nosim kao skupu etiketu,
kao crvenu zvijezdu na modroj kapi ’83.:
danas, kada postajem pionirka novih početaka,
bistrine i napuštenih tundri,
danas, kada Gospod silazi
u veliko nepoznato polje,
danas, pete nedjelje kroz godinu
na tržnici liježem u kašetu s jabukama i molim te,
zaspi me obilato cimetom,
zaspi i gledaj kako mi duša
postaje gejzir iz kojeg konačno isparava radost.