Autobus za Trnavu | Sanja Baković

SLAD I PLAVO

sve je bilo utišalo dok susjed s brkovima
nije razvukao harmoniku.
ja se konja bojim troglasno.
on, žena i kćer.
odspavao je nakon noćne,
pa su od jutra krenuli s cugom.
dim pržene svinjetine penjao se stubištem,
ušao mi ispod vrata,
baš kad je počeo harmonikaški koncert.
draga H., taman sam bila zaspala.
nikad mira.
čitav dan bacam stvari.
nikako završiti s čišćenjem.
s odvajanjem bilo je od bit će.
sve sam spakirala u roze vreće.
ne mogu u crne.
sve što se dogodilo uopće nije crno.
zato sam neke stvari utrpala i u tirkizno.
na glavi imam čvorugu.
sinoć mi je u centru grada na glavu pala smokva.
zamisli!
modra smokva bez slada.
pa to uopće nije smokva.
to je oponašanje.
draga H., znaš kad te zovem ovim imenom.
grozna je nedjelja u gradu.
nedostaju mi naša poslijepodneva.
slad i plavo.