Autobus za Trnavu | Sanja Baković

BARBIKA JE KURT COBAIN

ispred vrtića u petnaest do osam,
žena s barbikom,
snena, u tajicama,
upravo je ostavila kćer.
njih dvije izdržat će do pet.
izdržat će koliko treba,
razdvojenost, izdaju,
same, izdržat će.
popila sam normabel,
to je jedini način da se isključim,
ako znaš za kakav novi posao.
u ruci joj se trese barbikina kosa.
barbika je Kurt Cobain,
mrtva, a žestoko drma.
krenula sam na vlak,
kad sam ispred vrtića srela
ženu s barbikom,
njezine snene oči,
duge barbikine noge
sapete rukama koje su upravo
pomilovale kćer.
govorila je
govorila je
govorila je
popila sam normabel
da izdržim,
gade mi se svi ti servilni
Hrvati oko mene.
komentirale smo
otpuštanje radnika
u medijskim kućama,
lažno suosjećanje uprave,
otkaze opravdane štednjom.
komentirale smo
znance psihopate,
i rekle bumosečule.
barbika je i dalje mahala grivom,
svirala bez gitare,
vrištala bez glasa,
serve the servants – oh no
that legendary divorce is such a bore.