Dezerter | Dinko Telećan

VII

Dolazim do kuće nedugo nakon podnevnog zvona. Zvona čiju užad više ne poteže debelouhi zvonuar, nego elektronska automatika skrivena u tmini iza debelog kamena. Razvezujem konopac koji čuva stara vratna krila od otvaranja na vjetru, ne i od uljeza, i uto se iz suhoga drača pojavljuje Beli, mijaučući, kao anđeo iz pakla u koji je zbog nehajne zamišljenosti nakratko zabludio. Odlažem stručak šparoga i jaja iz kokošinjca dobre Antice na stol. Iz džepa vadim limenu kutijicu s dvoznačnim ili troznačnim A urezanim na poklopcu, vadim danas ugašene šibice i prilazim uglu nasuprot onome gdje prašinu skuplja gramofon. Tu se koči kuća u kući, work in progress, kuća od šibica iliti Hram Utrnutih Plamenova. Kuća za nju i mene. Kvadratna osnova s pripadajućom ogradom je gotova, sada je na redu oktogonalni, srednji dio s ulazom na prednjoj strani. Slijede zamršena građevinska pitanja. Današnje šibice namijenjene su okviru ulaza. Skidam poklopac s limenke s ljepilom; nestat će ga za koji dan, moram u Gruad po novu zalihu. Umačem vrh jedne i nanosim tanak sloj na brid druge šibice, sljepljujem ih, ponavljam postupak. Tri slijepljene šibice uspravno postavljam na osnovu, s lijeve strane budućeg ulaza, fiksiram ih s još malo drvofiksa. Već sam sigurniji nego na početku kada se sve stalno raspadalo, kada se bijelo ljepilo miješalo s ostacima gareži na zapaljenim vrhovima i stvaralo ružnu sivu masu, kada se nikako nisam mogao sastati sa zakonima statike i kada sam prebrzo disao i nestrpljivo petljao, kada se Beli zabavljao rušeći mi kanticu s ljepilom i kada.

Vraćam se pred kuću, otvaram gusternu, grabim sićem. U svibnju ne fali vode, još ima šparoga, nema vreve, toplo je a bez vrućine, dobar je svibanj. Na kominu ložim vatru od dasaka i lozova pruća, režem tvrde dijelove svojim krhkim tamnozelenim poslasticama, vjerojatno posljednjima ove godine. Nalijevam vodu Belome i sebi, malo svijetlozelenog ulja iz demižane na tavu koju stavljam na vatru, na ulje idu šparoge, toliko da omekšaju, malo zatim tri umućena jaja, kratko sve miješam i gozba počinje. Odmotavam krpu u koju je ušuškan kruh od jučer, odlamam komad, nalijevam crvenog vina u vrč i laćam se fritaje. (U samoći ne smiješ pribjegavati ritualima, kao što svi čine. Zaštita koju pružaju rituali je pogubna. To je sigurnost koja donosi opasnost. Nipošto dva dana zaredom brati šparoge na istome mjestu u isto vrijeme. Nipošto ne razbijati jaja svaki put na isti način, istom rukom, variraj: jednom o rub tave, drugi put o rub sudopera. Ne jesti u isto vrijeme. Površan opstanak. Sigurnost discipline. Uspavljivanje rutinom. Nipošto.) Beli je nezadovoljan, morat će pričekati do večeras na ostatke pokoje ribe ili lignje, ako njih ne bude onda trk kod Tonija po suhu hranu, a gazdi šipak. Ma, nešto će se s mula uloviti, lignje ipak ne, nije sezona, tko bi sad bacao peškafondo. Nađe li se još tkogod da tamo lovi zvat ću ga da pofrigamo i podijelimo ulov kod mene, ipak je zabranjeno kuhati samo za sebe, ako se baš ne mora; tako kaže Manuov zakonik, ako se ne varam. A ovi moji vole doći ka čudaku-povratniku koji kuha na kominu, pogotovo oni koje familija ne čeka kod kuće na večeri. Odlažem tavu i vilicu u kameni sudoper, moj arheološki nalazak, polijevam ih vodom da se moče, nalijevam još malo vina, iz kese vadim duhan, sjedam na klupu ispred kuće, motam, pripaljujem, sunce se zastire dimom, Beli mi draška listove izranjavljene dračem, cvrčci me uspavljuju, ovaj put ne propuštam siestu, tu otočku svetinju, tu sitnu smrt na pola života, blagu i najprirodniju. Sutra ne idem k Vjeki i Tiku, vrijeme je za Spilju. Sutra idem na krstarenje oko deset tisuća otoka. Sutra ću pisati Miru, a možda i neću. Mislit ću na Dinkinu sudbinu, a možda i neću. Sutra je nevažno, sutra ne postoji, i ova je večer daleka, i prije nje može doći kraj, i to ne ovaj, blagi, mirisni, polusneni, nego tvrdi, veliki, majstorski ispit, o, ne biti luda djevica bez ulja u svjetiljci, bez ulja smrt žulja. Ispitujte me, cvrčci, spreman sam, spreman sam i od toga imam ništa i sve, pitaj me Beli, pitaj me, Asma, sve, iščupaj mi odgovore iz utrobe i onda ih polij ludim uljem i žrtvuj dobrome suncu suncu dobrome zuncubrom zunzun mmm.