Valcer zmija | Ana Brnardić

BIJEG BJELOKOSNOG LJUBAVNIKA

Sjedeći u plavom salonu ville „Anabel“, ponovno sam proživljavao dileme iz prošlosti…
Villa „Anabel“, Ivan L.

I. i dalje manipulira mnome tako što se koristi mojom nevinošću ovdje. Kao hodajući anđeo zakriljujem njegovo popljuvano tijelo. Slijedim ga po ulicama. Upuhujem mu u grlo dah dobra glasa da može preživjeti od kamenovanja. Puno pregrmjeti. Golemu orahu nalik oblak. A ja ne letim već mjesecima, nego nosim u obje nogavice nešto olova i mramora kao stari prepoznati građanin. Tu stvari kržljaju zbog soli. I glave se osole i prestaju živjeti kao kopneni zdravi razumi. Ovdje palme upadaju u dnevne boravke kad im se hoće. Bez obzira na hrkanje domaćice. Unose se orasima u lice i trbušno disanje i zatim ulaze u mačkove šlape za predenje.