Valcer zmija | Ana Brnardić

NISKE STRASTI

Dovoljno je pogledati kroz prozor: biljke, prašnjavi ljudi, trbusi oblaka, da shvatim koliko je svijet ružan. Možda je još ružniji, ali mi to tek predstoji saznati. Negdje ispod korice četvrtka zjape mrtve ljubavi, ugušene strasti ružnih, debelih žena, omlitavjeli jezici straćara, i tako dalje. Nema boga da im ispere bljutava lica. Trunu zubi i mrvice tih beskrajno nesretnih ljudi truse se pod četvrtkovu pregaču. Lomim jezik. Uzimam nož za rezanje mesa. Otrgnem jedan pa drugi prst. Uđem spokojan i ispunjen dobrim duhom u tunel – netom prije vlaka. Buljim u močvaru s mosta, močvara je golemo oko vještice ili užegla krezuba usta Morgane. Ljepota vene. Laž koja me štiti od mrzovoljne rijeke rugoba fin je topao čaj.