Valcer zmija | Ana Brnardić

HRAPAVA NOĆ

Duhovi živih ljudi koji su se iznutra raspali ulaze mi u sobu i čekaju. (Iza leđa mi stoji čovjekov dlan u obliku krigle i tapše mi rame. Drugi, iglast, tika me prstom po glavi, itd.) Tihi su. Razmještaju se strpljivo po sobi, sjedaju i gledaju me. Koža mi se presvukla u lišće drveta i strepnju ježa, ne zna se ništa. Kosa mi je narasla i posijedjela. U laganoj usni plače mi komadić čovjeka. Zatim, kad usahne zemlja i svemir se pogasi i stisne, duhovi otvore svoja lažna usta i počnu moliti.