Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga

*

umorila sam se od ženskaste poezije
i podređivanja
sad sam jaka i nimalo meka
motam duhan kao bradati Turčin
rakijama od meda, imele i šljiva
ispirem umišljene ljubavi
kada hodam, korak mi je vojnički
i tuče asfalt kao psovka
kada pomislim da ću se pretvoriti u djevojčicu
nakitim ruke narukvicama
i zveckam do kavane, do luke, do kalete
do prvog kantuna
na kojem se mogu smijati
kao žena
promuklog glasa i prejake šminke
žena sa napuklim srcem i predispozicijama za artritis
od previše pisanja, od preumornih baka i njihovih genetskih oporuka,
od pranja suđa u hladnoj vodi
i grčevitog držanja za male utopije.