Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga

*

vjetar stanuje u cijevima u mojoj kući
i plače u suha podneva
noć se otresa s planine
kao blato s čizama
ponekad poželim tako otresti
tebe.
dan sam preležala kao bolest.
koncentrat nedjeljne tjeskobe
ubija ljeto u povojima
mrzim kada se vraćaš
(život se ponekad događa
kao
u retrovizoru)
opredijelit ću se za prozu
žlicu alegorije
i šaku sarkazma
koju onda možeš nagurati
u usta
kao uvredu
ponekad se stvoriš u mojoj čaši
kao rakija
ti si kao podnevno zvono
razbijaš tišinu i mir
kada mi najviše treba
ja sam pretplaćena na tvoj očaj
tvoju ljubomoru, sitnu pakost
i nepodnošljivu slabost
ja sam upregnuta u tvoju samoću
ja sad otplaćujem
već preko mjere.
snovi su ti kao staklo:
prozirni i jeftini
čak i kad ih smrskaš