Najbolji na svijetu | Zoran Krušvar

MARIO

 

(ne preporuča se mlađima od 18 godina)

 

Vlažni se vjetar nestašno poigravao kapljicama pjene valova, povremeno slanim prstima dodirujući i njegove usne. Mario bi se tada obliznuo, uživajući u šumu valova i mirisu mora.

I, naravno, u pogledu.

Pogled je i bio razlog njegovog boravljenja u sjeni gusto izraslih stabljika bambusa, nekoliko sati nakon zalaska srpanjskog sunca. Tik uz opustjelo šetalište duž mora, Mario je vrebao.

Jednostavno rečeno, Mario je bio voajer ili, kako bi se prosti puk lijepo izrazio – drkadžija. Običavao je skrivati se u grmlju blizu mjesta na kojima se okupljaju mladi parovi bez riješenog stambenog pitanja, te promatrati njihove ljubavne radnje baveći se istodobno samim sobom.

A ovo je bilo njegovo omiljeno mjesto. Zahvaljujući izvrsnom odnosu svjetla i sjene, imao je dobar pogled dok je sam bio u potpunosti skriven. Našao je čak i oveći kamen na kojega je sjeo, raskopčao traperice, zavukao ruku u prepone i čekao.

Nije trebao puno čekati. Vrlo brzo je mladi par bio na plaži, udaljen niti deset metara od njega, u nježnom zagrljaju. Mario je brzo izvukao mlitavi kobasičasti privjesak, podaren od majke prirode da mu život bude nečim ispunjen, te počeo vršiti radnje koje su u mnogočemu podsjećale na mužnju domaćih životinja. Dvoje mladih su, potpuno nesvjesni njegove prisutnosti, odigravali vlastitu scenu, prožetu ljupkim nježnostima i mladenačkom strašću.

I, upravo u trenutku kada je Mario sa zadovoljstvom primijetio kako se njegova bambusova mladica pretvara u pravu čvrstu stabljiku, djevojka je primakla svoje usne uhu mladog izabranika i tiho mu šapnula nekoliko riječi. Uslijedila je reakcija:

– Ti si ŠTA?!? – uzbuđeno je dignuo glas, odgurnuvši je od sebe.

– Možda nisam, ne znam… ali kasni mi već dugo… meni NIKAD ne kasni… mislim da sam trudna… – rekla je uplašeno.

Mario je razočarano zastao u pola pokreta zgloba i pustio stvar da mu ispadne iz ruku. Noćas nije imao sreće, već se vidi da od ovih nema ništa.

– Kako, MISLIŠ da si trudna??? Pa, kupi jebeni test!!! Možda nisi… nemoj mi odmah s takvim šprehama… – tip je ustao i mahao rukama, pokušavajući pokretima naglasiti svoje riječi.

Ona je bila na rubu suza i polako je klizila na drugu stranu.

– Kupila sam test… – šmrcnula je.

– Da, kupila si, dobro, i? Jesi se testirala?

– Jesam… – zaplakala je, glasno jecajući.

– NEMOJ MI JEBENO CMIZDRIT’! JESI TRUDNA ILI NISI??? – vikao je, očito izgubivši kontrolu.

Marija ovaj razvoj događaja uopće nije zadovoljavao.

– NE DERI SE! JESAM! JESAM, TRUDNA SAM! ČESTITAM, POSTAT ĆEŠ OTAC! – vrištala je, očito proživljavajući živčani slom. Lice joj je mijenjalo boju ka truloj višnji, a tijelo joj se toliko treslo da je i Mario to primijetio.

Tip je pokrio lice rukama, pokušavajući se smiriti.

– Ma kakav otac… imam JEBENIH OSAMNAEST GODINA! TI SI JOŠ MALOLJETNA, KRAVO BLESAVA! STARI JE KEŠIRAO MILJU EURA DA ME UBACI NA HOTELIJERSKI FAKS U IKI I SAD BIH JA TREBAO ODUSTAT’ I BAVIT’ SE UZGOJEM DJECE!? – duboko je uzdahnuo, ne skidajući dlanove s lica. – Slušaj, skupit’ ćemo neke pare i ti ćeš lijepo na abortus i sve će bit’ u redu…

– Neću… ne idem na abortus… ne mogu… – plakala je.

– Kako ne možeš?! Pa, nije ti to jebeno nešto teško!!! Ti samo trebaš ležat’ na stolu, doktor radi sav posao!!! – unosio joj se u lice, raskolačenih očiju.

Ona je okretala glavu od njega.

– Ne mo-mogu ubiti be-bebu… – mucala je.

– Ne možeš? PUŠI KURAC, GLUPAČO, PA NEĆEŠ OSTAT’ TRUDNA! DA NE MOŽEŠ UBIT’ BEBU! TO SI MOGLA PRIJE MISLIT’! – vikao je, uhvativši je za ramena i tresući je.

– Pusti me… – jedva je izgovorila između dva jecaja. Odgurnuo ju je i ona je posrnula na šljunak plaže.

– Pa da. To ću i napravit’. Pustit’ ću te. Trebao sam to napravit’ još davno – okrenuo se i počeo odlaziti. Ona je vikala za njim:

– NE MOŽEŠ ME SAD OSTAVITI! PA, TRUDNA SAM!

– ŠTA SE JEBEŠ KAD TI ŠKODI! – dobacio je i napustio Marijevo vidno polje. Ona je plačući otišla u suprotnom smjeru.

Mario je pokušao još malo profitirati od prizora uplakane maloljetnice, ali nije to bilo to. Mario je trebao akciju. No, noć je još mlada, tješio se. Valjda će naići još koji par.

Sati su prolazili, a Mario nije imao sreće. Mjesečev srp je već obišao više od polovice svojeg puta i letimičan pogled na sat je rekao Mariu kako se bliži vrijeme za polazak. I već je krenuo zakopčavati traperice, kada začu neke glasove kako se približavaju.

– …nije našao. Ali je ona već od prije to imala, pa mu je posudila – govorio je nježan i mazan ženski glas. Mario se ostavio dugmeta.

– Vidi, ovdje je lijepo mjesto. Možemo sjesti na plažu – rekao je odmjeren muški glas.

I Mario je sada mogao vidjeti par. Bili su lijepi. Oboje. Mogli su imati između 25 i 30 godina, očito sportski tipovi. On je bio mišićav, kratke kose, nosio je usku crnu majicu kratkih rukava koja je jasno ocrtavala konture njegovog tijela. Imao je i lagane ljetne hlače od tankog, bijelog materijala. Ona je imala dugu crvenu kosu vezanu u rep. Njezino tijelo bez grama masti pomicalo se mačjim pokretima, jedva pokriveno suknjicom kakvu nose tenisačice i nečim za što Mario nije znao je li grudnjak ili jako malen top.

Mario je zauzeo ispravan položaj za masturbaciju, osjećajući kako mu se krv pretače iz trupa u pulsirajući ekstremitet koji mu je stršao iz rasporka.

Par je sjeo na plažu. Zagrlili su se i počeli neobavezno milovati. Mario je situaciju shvatio dosta ozbiljnije te je vrijedno prionuo na masažu svoje skromne isprike za muškost. Do ušiju su mu dopirale riječi koje su dvoje ljudi na plaži izgovarali.

– Mmmm… tražila sam te još preksinoć. Ali nisi se javljao… – zavukla je ruku pod njegovu majicu i gladila mu prsa.

– Bio sam zauzet. Imao sam sastanak – rekao je, mazeći joj bedro.

Mario je uživao, nestrpljivo iščekujući eskalaciju intimnosti.

– Daaa? Kakav sastanak?

– Jednom tjedno se sastajem s poslovnim suradnicima. Raspravljamo o poslovnim dosezima, strategijama pristupa klijentima, širenju mreže… poslovne stvari.

– Ma, kakvim se ti to poslovima baviš? – pitala je privijajući se uz njega. Njegov dlan se pomaknuo na njezinu stražnjicu. Mario je ubrzao tempo.

– To je jedan novi pristup tržištu. Zasniva se na međusobnom povezivanju ljudi unutar mreža. Profitiraš širenjem mreže… Što je više proširiš zarađuješ više novca… – objašnjavao joj je dok se ona naslanjala na njega, tjerajući ga da se spusti iz sjedećeg u ležeći položaj.

Posjela mu se na donji dio trbuha, uzjahavši ga kao konjića. Mario je izgarao od radosti gledajući kako joj se suknjica zadiže. Osjetio je kako mu se dlan znoji. Ili to vlažno možda nije bio znoj?

– Što će ti novac? – pitala je, milujući ga.

– Treba mi… želim kupiti novi auto, DVD, kućno kino… možda i novi stan…

– Ne mogu vjerovati… postao si pravi zemljak… – smijala se.

– Hej, moram se uklopiti u društvo… bez novca si nitko… – rukom je pošao uz njezin bok, uz rebra, da bi smirio prste na njezinoj dojci.

– Uklapanje ti je postalo previše bitno. Nekada nisi bio takav, sjeti se… Sad si postao nekakav uglađeni trgovac, ekonomist… pripitomili su te. Prije si bio zvijer, bio si divlji, jak…

– Još uvijek sam jak. I lako podivljam i postanem prava zvijer… – govorio je, smješkajući se.

Mario je nalazio da njihov razgovor obećava vrlo poticajan nastavak radnje, a izgleda da se i izvjestan dio njegovog tijela slagao s time.

– …nekad ništa nije promicalo tvojim čulima. Bio si svjestan svakog šuma, vidio si svaku sjenku… nitko ti nije mogao prići s leđa, ili šuljati se neopažen… Sad si otupio. Ne vidiš i ne čuješ ništa – zadirkivala ga je. On se glasno nasmijao.

– Kakve su ovo provokacije? Zlato, još uvijek sam onaj stari, nisam se promijenio. Znam točno na što misliš, primijetio sam čim smo stigli. I primijetio sam kad si ti primijetila. Još uvijek sam brži od tebe… – škakljao ju je po rebrima.

Ona se vrpoljila, pomaknuvši svoju stražnjicu niže, na njegove prepone. Smijala se.

– Jesi li onda za akciju? – pitala je maznim glasom.

– Naravno – odgovorio je, hvatajući rukom njezin top i skidajući joj ga lako preko glave. Grudi napetih rumenih bradavica bljesnule su na mjesečini. Ona je bila puno žustrija i žustrim mu je pokretom rasparala majicu, otkrivajući njegovo snažno tijelo.

Mario je bio pred ekstazom. Ubrzano je dahtao, kao pas na ljetnoj žezi. U kutovima usana skupljala mu se slina i sav je drhtao od uzbuđenja. Drhtanje je još više pridonosilo kvaliteti suptilne interakcije između ruke i vlastitog penisa te je Mario naslutio da se približava željenom cilju.

Dvoje ljubavnika na plaži bili su sada potpuno goli. On je još uvijek ležao na leđima, a ona je jahala na njemu. Raspustila je raskošnu crvenu kosu, zabila nokte u kožu njegovih prsa i upitala:

– Jesi li spreman?

– Rođen sam spreman. Kreni!

Mario se upravo spremao poput živog topa ispaliti svoje sjeme, kad je prekrasna gola žena skočila sa svoga partnera i brzo kao olimpijska trkačica pojurila prema njegovom zaklonu od bambusa.

Još dok je bila u prvom skoku široko je razjapila čeljusti, otkrivajući snažne, životinjski dugačke očnjake i još cijelu paletu šiljastih zubi. Kao mačka je ispružila prste i iz njih su izvirile oštre pandže, idealne za paranje mesa. Ni njezin partner nije oklijevao; u sekundi je iz ležećeg položaja prešao u trk, dok su mu se crte lica brisale i ponovo stvarale, kao da kosti mijenjaju svoj položaj i oblik pod kožom.

Užasnut demonskom preobrazbom, Mario se istog časa dao u bijeg. Okrenuo se i potrčao, raskopčanih traperica i izloženog nabreklog penisa, koji nije shvatio naglu promjenu u radnji, već je u nekontroliranim trzajima rasipao sluzavo tkanje života po okolnom bilju, zemlji i Marijevim cipelama.

Mario je brzo shvatio kako bambusov gustiš nije zahvalno okružje za trčanje. Glavom je udario o jednu deblju stabljiku, a one tanje su ga šibale po rukama, nogama i njegovoj omiljenoj igrački. Čuo je kako se iza njega lomi gustiš i bio je previše uplašen da bi pogledao čudovišne kreature. Nije si dozvolio ni gubiti vrijeme na zakopčavanje hlača ili skrivanje spolovila. Jednom rukom je pridržavao traperice, a drugom je pokušavao u trku pred sobom razmicati bambuse, što nije bila laka zadaća, jer ih u mraku nije niti vidio dok nije prišao sasvim blizu. Mogao je čuti kako se njegovi progonitelji sve više približavaju i znao je da u ovoj utrci nema izgleda.

Morao je hitno naći neki zaklon, neko skrovište… noćas nije imao sreće, ovo nije bila njegova noć. Izletio je iz gustiša na pješačku stazu uz more i, ne prekidajući trk, grozničavo je pogledom tražio… i sreća mu se konačno osmjehnula! Ugledao je malu napuštenu građevinu, nekakvu šupu, ili možda staro spremište za barke… nije točno znao, ali nije niti bilo važno. Bacio se kroz otvor vrata, tren prije no što su njegovi progonitelji izbili na čistinu. Čuo je da su njihovi koraci stali. To znači da ga nisu vidjeli i da ne znaju gdje je! Izvrsno. Kad-tad će netko proći putem i oni će se morati maknuti… samo treba biti strpljiv.

Osvrnuo se po prostoriji u koju je upao, prešao pogledom po golom podu i zidovima… i shvatio da nije sam! U kutu sobe sjedila je uplakana maloljetna trudnica! Brisala je suze iz očiju i upitala:

– Tko je to? – trebalo joj je neko vrijeme da uspješno razazna detalje na figuri koja joj se nepozvana pridružila u njezinom mraku. Mario je zaustio da joj nešto kaže, da je smiri, da je zamoli da šuti… ali ona je spustila svoj pogled prema njegovim raskopčanim hlačama iz kojih je još uvijek visio (sada već ponovo mlitav) dokaz pripadnosti jačem spolu. Širom je rastvorila oči i iz sveg glasa vrisnula:

– AAAAAA!!! MANIJAK!!! BJEŽI OD MENE!!! U POMOĆ!!!!

Opsovao je svoju nesreću i ovaj put zakopčavši traperice istrčao ponovo u noć.

Oni su čuli njezin vrisak i već su krenuli prema napuštenoj kućici. Mario ih je sada imao priliku bolje pogledati: bili su ljudske forme, ali snažniji. Koža im je bila pokrivena finom sivom dlakom, prsti su se na vrhovima nastavljali u oštre pandže, upotpunjujući zastrašujući dojam čeljusti deformiranih kako bi se u njih smjestio arsenal opakih zubi. Uške su im bile zašiljene i zabačene unatrag, nosnice proširene kako bi primile više zraka, a oči su im se sablasno ljeskale pod svjetlom mjeseca. Odmah su ga opazili i krenuli u potjeru. Grabili su naprijed ogromnim skokovima, četveronoške. Razbacivali su šljunak snažnim zamasima, bivajući svakim skokom sve bliži svome plijenu.

Mogao je jasno čuti režanje. Bježao je što je brže mogao, ali noge su mu se činile olovnima, a pluća ga boljela kao da umjesto zraka pokušava udahnuti krutu tvar oštrih rubova.

Stigli su ga bez problema. Zubi su mu se zarili duboko u meso lista i Mario je pao uz bolan jauk. Pandže su mu rovale po leđima, dok se druga zvijer bacala na njegovo rame i vrat. Osjećao je kako mu moćne čeljusti drobe kosti, kako mu otkidaju komade mišića. Čuo je kako pucaju počupane tetive. Okrenuli su ga na bok i VIDIO je kako se dlakavo čudovište podiže na zadnje noge, držeći u ustima njegovu otkinutu potkoljenicu. Bio je doslovce raskomadan, a još uvijek živ. Krv mu je liptala na sve strane, curila mu u oči i mutila pogled.

Na šljunku napuštene plaže, uz blijedu svjetlost mjesečevog srpa, njegov je perverzni život svršio.

Demonske zvijeri još su kratko vrijeme zadovoljno promatrale svoje djelo, a zatim su svoj interes usmjerile jedno na drugo. Zamijenili su nagon za lovom i ubijanjem nagonom za razmnožavanjem, valjajući se u lokvi krvi, koristeći mrtvo tijelo kao jastuk.

Na žalost, Mario nije doživio da vidi ovu jedinstvenu scenu trijumfalna seksa nad truplom poražene lovine, život ga je napustio previše rano.

Paradoksalno, bio bi to jedini seks u kojem je sudjelovao kao nešto više od pukog promatrača.

Mario stvarno nije imao sreće.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.