Najbolji na svijetu | Zoran Krušvar

PRIPOVIJETKA

 

– Pa ja ne mogu tako!!! Ja ću poludit’!!! – vikao je umjetnik, gospodin pisac po imenu Miljenko.

Bzzzt PLINK kvrc tuuut… gospodine, možda ja mogu nekako pomoći…? – nesebično se nudio kućni robot iz serije R74.

– Oni nisu normalni! Što je njima? To nisu uvjeti za rad! – uvaženi velikan pisane riječi vibrirao je od ljutnje, poput nekog aparata nedolične namjene.

PLINK kvvzzz trrrrr… molim Vas gospodine, morate paziti na svoje živc… – svršetak robotove rečenice bio je zaglušen praskom kristalne vaze, koju je gospođa majka književnog genija poklonila svome sinu za prošli Božić. Bijaše to veliki prasak.

– Oni će tako meni!!! MENI!!! Koji sam autor prvog Trogloditskog epa! Koji sam napisao tisućutristošezdesetčetiriipol stranice vrhunske znanstveno fantastične ljubavne drame Otac Orion! Da ne spominjem uopće svoje remek-djelo Suze Siriusa razmetnoga! Umjesto da me mole da se udostojim poslati im tekst, oni tako…!

Kao specijalan efekt koji je trebao naglasiti dramatičnost ove rečenice, poslužilo je nekoliko tanjura od finog porculana, koji su doživjeli neočekivanu disperziju te razasuli svoje komadiće diljem prostranstva dnevne sobe.

Bzzzt tuuut PLINK PLINK… ah, gospodine, Vaša je majka tako voljela te tanjure…

R74 je hitro dograbio metlu i počeo pometati krš s poda. Iako je ulagao pun kapacitet svojih procesora i naprezao elektromotore do krajnjih granica, ipak nije uspijevao čistiti tom brzinom kojom je gospodar interpunkcije i veliki mag stilskih figura razbijao nove krhke i skupe predmete.

– Ja ne shvaćam! Ne shvaćam njih! Kako oni uopće misle primiti barem jednu kvalitetnu pripovijetku pod takvim uvjetima? – stuštio je svoje tijelo u fotelju, konačno prestavši devastirati imovinu mahom plaćenu novcem svoje majke. Izmoren kreiranjem kaosa teško je disao, a ruke su mu se i dalje tresle.

Tuuut PLINK krrrrrr… koga ne shvaćate, gospodine? Kakvi su to uvjeti, ako smijem pitati?

R74 je pobjedonosno uočio kako se gomila smeća konačno prestala povećavati.

– Uvjeti su tri do pet kartica teksta… – snuždeno je izjavio literarni gigant Miljenko.

Bzzzt trrrrr PLINK… oprostite gospodine, nije li to samo jedan uvjet? I za što je uvjet, gospodine? I, ako smijem biti radoznao, kakvog teksta?

R74 je već počistio veći dio sobe i sada je nešto kapaciteta svojih procesora mogao zaokupiti analiziranju problema gospodina Miljenka, ljubavnika muza.

– To je uvjet za sudjelovanje u natječaju za najbolju SF priču. Priča mora biti duga tri do pet kartica teksta. Ostali uvjeti su razumljivi, ali ovaj nema smisla! To je suludo!!! Tri do pet kartica??? Kakva je to glupost!

Neosporeni kralj književnog univerzuma je ponovno ustao i počeo bijesno kružiti dnevnom sobom.

PLINK kvrc kvrc tzuuuzt… žao mi je gospodine, ali ja i dalje ne uviđam srž problema?

R74 je završio sa čišćenjem i sada je punu pažnju poklanjao umjetniku nad umjetnicima, Miljenku Velikome. Između ostalog, trudio se stajati između njega i stalaže s keramikom.

– Kako ne uviđaš? Znaš li ti što je kartica?

Bzzzt kvrc PLINK… pristupam bazi podataka… tuuut PLINK… kartica je mjera za količinu teksta, jedinica iznosi trideset redova sa po šezdeset do šezdeset i četiri znaka u jednome redu. Kartica se kao mjera najčešće koristi u novinarstvu…

– PA, JESAM LI JA NOVINAR!!! Zašto bih ja uopće trebao znati koliko iznosi kartica!??! Zar ne koriste svi normalni ljudi stranicu formata A4 kao mjeru za količinu teksta? Zar nije razumljivije ako naputak glasi tri do pet stranica formata A4, font 12, normalni prored?

Rečenični virtuoz Miljenko je bjesnio, prskajući R74 slinom. Robotovi senzori su to prepoznali kao kišu, te su automatski uključili ugrađeni kišobran. R74 ga je iz pristojnosti isključio.

Tzzzz PLINK tuut… pa dobro, gospodine… sad kad znate koliko je to teksta, čemu ta silna nervoza?

– KAKO ČEMU??? TRI DO PET KARTICA??? Što je to? Zar je to format jedne kvalitetne pripovijetke? To nije priča, to je SMS poruka!!!

Lice gospodina Miljenka, kapetana duge plovidbe na valovima poezije i proze, poprimilo je boju ruža na usnama jeftine kurve.

PLINK tuuut kvrc… gospodine, ja sam siguran da veliki umjetnik poput Vas može napisati vrhunsku priču u bilo kojem formatu…

– Ha! Kako da ne! NE POSTOJI VRHUNSKA PRIČA U TOM FORMATU! Hajde R74, pretraži svoju arhivu i reci koliko si doista vrhunskih SF ostvarenja našao u tom formatu?

Bzzzt tuuut PLINK… hmmm… bojim se da ste u pravu, gospodine. Među SF pripovijetkama duljine tri do pet kartica uistinu nema niti jedne koja se smatra vrhunskim ostvarenjem žanra… – govorio je R74, istovremeno pristavljajući vodu za fini, umirujući čaj. – Tuuut PLINK kvrc… a da skratite neku od Vaših postojećih pripovijedaka?

– ŠTO!? Pa to bi bilo svetogrđe!! Ne dolazi u obzir! Veliki Roger Zelazny je prije nekoliko stoljeća izjavio: “…zatražili su da je skratim na 4500 riječi. Pripovijetka je duga 9000 riječi. Kad sam prekrižio i izostavio svaku drugu riječ zvučala je smiješno. Pa to nisam učinio. Ne pada mi na pamet kasapiti dobru priču da bih zadovoljio standard pogodan za pisanje vremenske prognoze, malog oglasa ili jednostavnijeg recepta za kolače.”

Miljenko, osvajač najstrmijih književnih vrhunaca, naglo je problijedio. Širom je rastvorio oči, desnom rukom se uhvatio za prsa, a lijevom je posegnuo za prvim osloncem. Oslonca nije bilo, pa je Miljenko zateturao i srušio se na pod.

PLINK tuuut tuuut tuuut PLINK… gospodine!! Što vam je!? – viknuo je R74 ostavivši vodu da vrije i pohitao pomoći Miljenku.

– Aaaaaaahhh… mo… je… srrrrce… – jedva je prošaptao stvoritelj snova od slova, te je još jednom zakolutao očima i izgubio svijest.

R74 je uskoro mogao samo konstatirati da mu je i puls otišao zajedno sa sviješću.

Uzalud su bili svi pokušaji reanimacije, život velikog SF pisca Miljenka bio je naglo prekinut srčanim infarktom. Liječnička ekipa ustanovila je da je infarkt najvjerojatnije bio izazvan prevelikim uzbuđenjem.

– I kažete, bio je pisac? – upitao je liječnik.

Bzzzt tuuuut PLINK… da, pisac. Veliki pisac – odgovorio je R74.

– Da nije pisao možda SF? – liječnik je podigao pogled sa zaslona svoga laptopa, poprativši medicinske tehničare koji su odnosili tijelo.

Tuuuut PLINK PLINK biiip… da, baš to. Jeste li možda čitali neko njegovo djelo?

– Ne, nisam. Naslutio sam da je SF pisac zbog specifičnih okolnosti smrti.

Tuuuuut kvrc PLINK… ne razumijem, kakvih specifičnih okolnosti?

– Ovakvi infarkti česti su kod SF pisaca, jednostavno njihovo srce ne može podnijeti veliko uzbuđenje. I znate, to se uvijek događa po određenom pravilu: svaki put kad neka SF konvencija raspiše natječaj za kratku pripovijetku, padaju kao pijane brucošice!

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.