Najbolji na svijetu | Zoran Krušvar

ON

 

On je bio najbolji. Savršen muškarac.

Nikad nije zaboravljao što mu je rečeno, pamtio je sve moje želje, sve sitnice koje me vesele. Nisu mu smetali moji hirovi, bila sam mu uvijek poželjna, čak i onih dana u mjesecu. Nikad nije tražio ništa od mene, nije imao zahtjeva ni želja. Nikad se nije napio pa ne mogao, nije hrkao na mom jastuku dok sam ja htjela da me grli i govori mi nježne stvari.

Najbolje od svega, u potpunosti je bio moj.

Nikada mu ne bi palo na pamet da me ostavi, da makar na tren poželi drugu. Ne, za njega sam postojala samo ja.

Pitate me jesam li bila sretna? Nisam.

Bila sam tužna, slomljena srca. Pitate zašto sam plakala? Zato što sam ga voljela. Obožavala ga, on je bio os moga života.

A je li on volio mene?

Diode i katode, nule i jedinice. Njegov program mu kaže da se ponaša predivno i privrženo, ali nikakve emocije on nema niti može imati.

Ali zato sam ja bila superiorno, ljudsko biće i imala izbor.

Oči su mi se sklapale dok je anestetik počinjao djelovati. Maskirane siluete oko stola pripremale su svoje instrumente za uranjanje u unutrašnjost moje lubanje. Zarezali su duboko u moj limbički sustav, ugradili umjetne spojeve i premostili sinapse. Podrezali su grane mog moždanog debla i zabili igle u moj hipotalamus.

Na moj zahtjev, svojim malim sterilnim oštricama odsjekli su mi emocije.

Sad sam mašina, baš poput njega i u potpunosti ga shvaćam. Jasan mi je svaki njegov potprogram, znam kako funkcionira svaki elektronski sklop u njegovom tijelu.

Volim li ga?

Ne, ja više nemam emocije.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.