Najbolji na svijetu | Zoran Krušvar

OSVETA

 

– Kapetane, ovdje jedinica C8064! Bez poteškoća sam ušao u Zemljinu atmosferu i trenutačno tražim pogodan cilj.

– Izvrsno C8064! Budi oprezan, još prije pedeset obrtaja Zemlje oko pripadajućeg Sunca njezini stanovnici su uspjeli srušiti jednu našu letjelicu…

– Znam, kapetane. Prokleti zločinački gadovi se još uvijek hvale time! Snimaju video-igrokaze o tome, sramote našu palu braću i ismijavaju naše gubitke! Tim krvoločnim životinjama je to razbibriga!

– Tako je C8064! Zemljani su paraziti koji sišu srž iz kostiju univerzuma! Budi oprezan, jer su u međuvremenu možda razvili bolja i podmuklija oružja.

– Primio na znanje! Uključio sam sustav za skrivanje. Gamad će platiti za ubijanje naših miroljubivih istraživača!

– Bravo C8064! Uvijek sam govorio da si ti pravi pilot za ovaj zadatak! Sjeti se samo sadržaja koje smo uhvatili s njihovih telekomunikacijskih satelita! Prikazuju nas kao čudovišne, bezumne koljače!

– Nisam gledao te snimke, kapetane. Bilo mi je to odviše mučno. Ali slušao sam o njima! Odvratno!

– Da, nas prikazuju kao zlikovce, a svaku našu skupinu pionira koje smo poslali da uspostave kontakt, napali su iz svih raspoloživih sredstava!

– Kapetane, ja mislim da bi najbolje bilo uništiti cijelu planetu! Dijeliti u miru s njima isti svemir… djeluje nemoguće.

– Ne, C8064. To bi oni napravili. Ali mi nismo takvi! Mi nismo barbari, mi smo civilizirani. Ti ćeš ispaliti samo jednu zraku manjeg intenziteta, na jednu veću skupinu Zemljana.

– Na zapovijed!

– Ne želimo istrijebiti njihovu šugavu rasu, želimo samo odmazdu za naše gubitke. Pobit ćeš jednu veću skupinu, to bi trebalo biti dovoljno.

– Zavit ću njihove gradove u crno! Bit ću pravedni osvetnik, bijes s neba! Vjesnik smrti i dostavljač boli! Gospodar groma, sijač vatre i kosac života!

– Ovaaaj… C8064, možda si malo previše napet. Udahni duboko, zadrži moral na visini, ali ne pretjeruj…

– Da, kapetane! Svakako! Platit će oni, skupo će platiti… Zapamtit će ovu noć! Zapamtit će na čiji su račun pravili šale, snimali video-igrokaze, prodavali trofejne slike s likovima naših ubijenih sunarodnjaka!

– Doista, otišli su bezobrazno daleko! Teško je mjerljiva njihova okrutnost! Čak su i svoje mlade učili neprijateljstvu, stvarajući kompjutorske igrice u kojima su njihova djeca rušila naše letjelice, ubijala naše sugrađane i uništavala naše domove!

– Kako užasno! Pa zašto u svemiru postoje takva bića? Tako mi svega, ja ću ih noćas kazniti za njihove zločine! Moj udar trajat će jedan trenutak, ali pamtit će ga cijelu vječnost! Vjetrovi će raznositi kuknjavu roditelja za djecom, kiše neće moći sprati suze s lica nesretnika koje ću lišiti najmilijih, ali glas pravde će se sretno oriti diljem galaksije! Oooo, zvat će me tvorcem udovica, proklinjati i strepiti od mojeg povratka! Zazivat će svoja božanstva i moliti za zaštitu, ali ništa ne može stati na put mome osvetničkom gnjevu! Samljet ću ih u bezobličnu masu, razmazati njihova tkiva po zidovima zgrada i obojiti ulice krvlju! Vjetrovi će nadaleko nositi poruke jada i čemera ispisane pepelom Zemljana!!!

– C8064, možda bi bilo bolje da požuriš s tom akcijom, pa da nam se što prije vratiš na zapovjedni brod. Mislim da ćeš nakon ovoga na duži odmor…

– Kapetane, senzori su otkrili veću skupinu Zemljana! Mislim da je to adekvatna meta!

– Izvrsno! Koliko ih ima?

– Oko sto i pedeset. Usko su zbijeni u nekakvoj građevini, odlična meta. Gađat ću kroz krov. Mislim da je to upravo ono što tražimo.

– Dobro C8064. Pazi, dobro gađaj, imaš samo jedan pokušaj. Nakon toga odmah napusti atmosferu, ne želimo ništa riskirati!

– Nišan je postavljen, oružje napunjeno, svi sustavi rade. Otvaram paljbu za tri, dva, jedan… Ha, ha, ha, umrite gadovi!!! Pržite se!!! Ha, ha, ha, kako ste sada, a? Gdje je sad vaša zvjezdana flota? Gdje su vam svemirske trupe? Marinci? Zvjezdani jurišnici? Divovski roboti? Adolescenti regrutirani preko automata za video-igrice? SVI STE MRTVI!!! HA, HA, HA …

– C8064, uključio sam daljinski tvog automatskog pilota. Vraćaš se odmah natrag, ništa se ne brini, opusti se… sve će biti u redu. Neki od članova našeg medicinsko-psihološkog tima željeli bi porazgovarati s tobom…

– Kapetane, misija obavljena! Ha, ha, ha… POBIO SAM IH! Ha, ha, ha… Majko… jesam, pobio sam ih! HA, HA, HA, HAAAAAaaaaaaaaahhhhhaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!

– Duži odmor za tebe, definitivno… U nekoj lijepoj institucij… ovaaaj, odmaralištu. Već smo ti pripremili i posebno dizajniranu garderobu, s ukrasnim trakicama i rukavima produženim po zadnjoj modi.

 

* * *

– Ajme, brižna mat moja mila!!! Kakova nam se nesreća zgodila, brižna sam ti ja nesretna, brižna me mat rodila!!! Gianni, hoj sim nesrećo jena!!! Izlazi, izlazi!!! Guarda, pogledaj che miseria!!!

– Ča je, Roža, zač zijaš tako da ne moren spat!!! Evo, ren, ren… Ajme, ma ča je ovo…? Ter nič nismo čuli, kako je moguće…?

– Pogledaj, Gianni, poveri noi… jao, jao… nesreće…

– Očima svojim ne moren verovat… Se i jeno pile da nam šajeta ubije… A vedro je nebo bilo! Gle kakova rupa se storila na krovu kokošinjca! E, jadni smo ti mi, Roža… Pa ča smo mi kemu storili, da nas je nebo tako kaštigalo?

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.