Pušiona | Denis Lalić
PREGOVORI S EU
Jebote, je upeklo! Vani je plus milijun stupnjeva i baš mi žao svih tih ljudi koje gledam kroz prozor ovog mog hotela s četiri zvjezdice dok se gotovo smrzavam.
Prije par dana su instalirali klimatizacijski sustav pa sad i njega testiram. Pičim ga na minus petnaest i razmišljam da navučem džemper do kraja teksta.
Je, dobro je, znam da nije zdravo, ali nije ni pucanje spidom pa se opet pucam. Zato što je, rekli bi Zagrepčani, jako fino.
No vratimo se naslovu. U zadnjih par dana prisustvovao sam cijelu nizu pregovora s članovima Europske Unije, u nekima sam čak i sam sudjelovao. A ovdje ćemo navesti samo najbolje momente. Idemo redom.
MAĐARSKA
– IZGRAĐIVANJE DOBROSUSJEDSKIH ODNOSA
Za početak, upozorenje. Nikad se ne pucat bombonima prije Hajdukovih utakmica da ne bi došlo do kontraefekta. Znate ono, taman kad vas triba špicat, dogodi se totalni fijasko pa se na njega nalipi depresija i ode sve skupa u pizdu materinu.
To nam se dogodilo protiv Debrecena u sridu. Sidili smo u tomu kafiću cilo jebeno popodne, pili i čekali da utakmica napokon počne. Konobar, rođak i ja.
A onda se rođak uru prije utakmice izgubija i vratija se s poznatim sredijasan-smajlom. Onda smo se tempirali – bombon po ure prije da zašpicamo taman na prvi gol.
Kad ono – totalna kurčina! Zabili ga oni nama. Ajde, dobro je, kontamo, brijemo bombon-pozitivu, ka, u gostima smo. A onda rokne drugi.
Preko poluvrimena nas je taman pustilo, a onda su nas s trećim uništili. Totalna depresija, tupilo, crnjak! Sjebali se sva trojica temeljito.
A onda vrhunac. U birc upada neki postariji Mađar i kad je skužija u kakvomu smo stanju, počeja se čovik izvinjavat. Ka, nismo tribali baš tako, mogli smo stat i na dva. Onda rođak.
– Ma tribali ste nan ji pet zabit kad su pizde vake. Daj čoviku, šta će popit.
I tako smo staromu platili piće, lozu domaću, a mi smo još u nju cidili limun da ispišamo MDMA.
Onda stari nama turu. Opet, ka, sori, ovo ono. Uglavnom, izgrađivali smo dobrosusjedske odnose do kasno u noć, a na kraju večeri se više, doslovno, nije znalo ko pije, a ko plaća.
Uglavnom, stari je platija sve na kraju i obeća da će doć i drugo lito.
NJEMAČKA
– NEISPUNJENI UVJETI ZA ULAZAK
– Stari moj, galeb ti je vrsta prid izumiranjen! – ozbiljno mi je objašnjava konobar Mate u tri ujutro dok je gleda mlađeg brata kako se muči s jednom Njemicom. – Vidiš ti njega, je glup malo, to je s matrine strane pokupija, ali ovu moš opalit i da si retardiran.
I stvarno, žena ga gleda jebime-pogledom, pokazuje bedra, prsi se, a ovi melje li ga melje.
Do mene sjedi frendica od te. Ima ludilo tijelo, kovrčavu kosu i možda bi i ona. Ma vjerojatno bi, samo nije toliko očito. Zato šta je starija malo.
A dogovor je da mali upire mlađu, ja tu stariju, a Mate večeras kulira jer ga proliv jebe već tri dana pa da ne bi bilo…
Mate nastavlja.
– Ma vidi ga jadnika šta se muči! Ka naš pregovarački tim u Briselu, srca ti Isusova! Uša bi, a ne zna na koja vrata. A samo je poljubit triba, ne mlit s ovin engleskin na rupice – otpija pivu. – Znaš di ti je problem, Dena?
– Di?
– To ti se uči na našin ženskin. A tu tribaš lomit i jezik i koplja dok skuvaš. A ove starije strankinje volile su prošetat po plaži, gledat misec i te pizdarije. Ali ove nove – to je Sodoma i Gomora, stari moj. Moš je pitat “Daj pizde, znan da imaš!” i dala bi ti. Nu je šta radi.
Žena puca, ali mali i dalje mlije.
– Ma ne mogu ga od jada gledat! – Mate odlazi dozahoda.
Ja se prebacujem na kovrčavu. Uhodana spika, koliko dugo si tu, kako ti se sviđa, u kojem gradu živiš i tako dalje. Onda ona isto to.
– Ajm from van vilidž nijr d siti?
– Vot viliđ? – pita ona.
Kažem joj ime.
– Maj madr iz from det viliđ.
– Rili? – kažem ja. – En voc her nejm?
– Marija Lalić.
– E jebeš me!
– Vot? – kaže ona.
– Vi ar kazns!
Žena zavarila. Ispalo da joj se ista stvar dogodila i jučer. Ne može se pristojno ni puknit dok je na ljetovanju jer su joj svi tipovi u gradu rođaci.
Mate se vraća, a mali još uvijek pregovora. Gledamo ga i ne znamo da li da plačemo ili smijemo se. Mate pizdi jer je zabrija da mali sramoti i familiju i državu.
Odjednom, žena se diže i, ka, ide se kupat pa nek dođe ko oće. A gleda u malog. I stvarno, žena sama ode u mrak. Mi se gledamo.
– Diži se! – uleće Mate malom.
– Šta je? – ovi se čudi.
– Ajde za njon, bog te jeba betežna! Vidiš da ti se otvorila skroz, samo tribaš uć. Jedini uvjet je da digneš guzicu sa stolice i kalaš se do plaže!
Mali se skroz sjeba. I peder, stvarno neće. I tako smo ostali tu sve dok se žena nije vratila. Mate je pizdija na brata, mali se skroz sjeba, a ja sam plakao od smijeha.
Žena se, naravno, temeljito razočarala. Bila je više nego spremna na pregovore, ali smo mi, naravno, temeljito zajebali stvar.
SLOVENIJA
– BESPOVRATNI KREDITI
Tri popodne je vrijeme kad u Gradiću nema ni pasa. Ekipa ili spava ili je na plaži, a vani je plus milijun.
I tako rođak i ja gluvarimo po kalama kad iz jednog birca totalni ršum. Gledamo unutra, a tamo ekipa od pet Slovenaca skače po prostoru i dere po redbull-votki. I šta je još jače, okreću piće svakom tko uleti u birc. Bespovratna sredstva.
Ludilo! Ulećemo među njih, lupamo po redbull-votkama, pričamo o skijanju i tome kako su oni oduševljeni Dalmacijom. I tako pregovaramo, pregovaramo, oni nas kreditiraju. I široke su ruke.
A onda rođak kreće raditi na trgovinskoj razmjeni. Izvozi spid. Da ga je bilo, moga in ga je kilo prodat i to po duploj cijeni.
A onda prvo sranje. Postariji euroskeptik upada u kafić i krene jebavat Boga, Gospu i ostalu ekipu jer da je buka, a život mu je pa, a ne može ubit oko po ure.
Ignoriramo ga ka Sanader medije. Nastavljamo brijat, puknuti spidom do bola, a onda dolazi do radikalnog euroskepticizma. Upada sin od starog s namjerom da nam, domaći rečeno, slomi pičku.
Slovenci su se malo usrali, a onda na scenu stupa rođak. Lovi tipa u klinč i izvodi ga vani. Tamo ga praktičnim metodama uvjerava kako mu euroskepticizam danas neće proći.
Po podu ima krvi. Tip se previja po podu. A iz zvučnika dere Seve.
Ki bi da bi, ki bi da bi
Ki bi da bi, ki bi da bi
Ki bi da bi, ki bi da bi
Ki bi da bi, ki bi da bi
Sadržaj
Prvi dan na posluHrvatsko meso na hrvatskom stolu
Kesa
Kako su grobari ostali bez plaća
Vatrogasci, graševina i Onaj
Edi iz dijaspore
Može se voljeti samo jedna
Kako je Vincent Vega postao Mateo
Vještica
Supermegaludilo talent šou
Pismo domovini iz Ljubljane
Kako potrošiti 2g spida samo da bi ispao glup
Goli kuhar
Kad jaganjci utihnu
Plodovi zemlje
Pederi na tržnjica
Samoubojstvo
Klanje po standardima EU
Konzument u Konzumu
Duvanje za Gotovinu
Sportska karijera
Poraz abortusa
Sumrak na Peščenici
Doba nevinosti
K(r)uženje stvari u svemiru
Pregovori s EU
Oćemo palit MIG-a?
(copyright by S.K.)
Jamatva
Internet na ovim prostorima
(remake za scenarij)
Leukemičar
Impresum