Rijeka sigurno voli poplavu | Sanja Lovrenčić

BALADA O ODLASCIMA

išla je na prstima, išla sitnim koracima
zamke su joj napravili, od riječi i od poslova
– ne želim biti ovdje s vama, rekla je, pa nije bila, nije, kako god se činilo
– idem svojim putem, rekla je i splela od svog krika kočijicu
– idem od vas, rekla je, i upregnula uzdah u kola
– ni sebi neću reći kamo idem da se ne bih zaustavila, da ne bih vrata ispred sebe zatvorila –
od šutnje je konja napravila, najbržega –
šušnjem su je hvatali, koracima iza leđa
usadili joj oprez u kralježnicu, pa neka bubnja i odjekuje, neka ne ide, neka ne spava, neka ne može otići, strahom za gležnjeve i krivnjom za zapešća
progutala je i ono što nije trebala, a onda je ipak odlazila i o odlasku govorila
– bit ćeš moja tijesna vrata, u nepoznato je govorila
– bit ćeš procjep, prozor, vratnica na vjetru, baklja na zaokretu, hodnik prema svjetlu –