Rijeka sigurno voli poplavu | Sanja Lovrenčić

PUKOTINA

gdje jesi gdje nisi gdje želiš biti –
u zmijskom u savršenom, ako ne znaš bolje ti je, ako ne priđeš blizu ne vidiš pukotinu, kad vidiš pukotinu bježat ćeš, htjet ćeš pobjeći, nećeš pobjeći, još bliže ćeš prići sa svojim znatiželjnim žednim –
odustani, govorit ćeš, pobjegni, ali nećeš pobjeći
i kad vidiš pukotinu reći ćeš: nije pukotina, reći ćeš, zaliječit ću, izliječit ću, neće se primijetiti i svi će reći nema je! i svi će reći: kad ona dođe nestaju pukotine jer ona ima takve ruke
usvoji me, posvoji, reći ćeš pukotini, pa ću i ja tebe posvojiti
držim te, reći ćeš teretu, jednom lakog kao nebo, jednom teškog kao more
držim te, reći ćeš, i kad mi je dlan crn od mraka, i pronijet ću te i kroz vatru i kroz vodu i kroz zrak od kojega se leti –
ali nećeš ga nositi
nećeš se ni pomaknuti
jer nisi gdje jesi i nisi gdje želiš biti