Rijeka sigurno voli poplavu | Sanja Lovrenčić

POUČAK O PLAMIČKU

kad?
sad, uvijek sad
na ulazu u zemlju znakova –
ona je siva
siva kao oblak
kao mramor predvorja
ne poziva boje da joj pomognu stvoriti prostor koji joj treba

gdje?
na drugom mjestu koje je ovdje
tu kad prestane biti tu
samo ako pristaneš biti plamičak
možeš stvoriti mjesto za sjaj
iz pjesme dovesti mornara

njezinim vijugavim
njezinim oblim neprekinutim
poricanjem vremena
prolazi poslovni čovjek s torbom
majstor za najkraći put između dvije točke
kruto joj presijeca put

samo dok gori, plamen je vidljiv
otpustivši od sebe sve osim onoga što ne može

u njezinom prostoru prilazi joj mornar
dodaje klupko vremena, cijelo
a ona će ga razmotati tako da nit nijednom ne dodirne tlo
siva kao more, more, more, njezin lik je krčag za more

s one strane staklenog zida miruje dizalica, brdo se lagano bjelasa snijegom
s one strane staklenog zida sunce blješti s prozora neke druge zgrade, stvara aureolu za mornara
stajući iza njega ona ulazi u bljesak, u zemlju znakova

gdje?
svakako drugdje
nije čudo da ih ne vide oni koji ih ne vide