Rijeka sigurno voli poplavu | Sanja Lovrenčić

TAJNA ODAJA

približavaš se dvorcu –
i kako su ti privlačni njegovi krovovi, svjetla na prozorima, ta zagonetna gradnja sa svojim prolazima i arkadama
srce te vuče
i pitaš se zašto nisi već ranije
i misliš da sam bar već ranije –
ulaziš, čini ti se krišom, nekako bespravno
dodjeljuju ti sobu iz koje sve čuješ a ništa ne vidiš
slušaj, slušaj, slušaj!
odlasci, dolasci, zveket posuđa iz dvorske kuhinje, štimanje instrumenata u svečanoj dvorani, njištanje konja kojega netko pokušava obuzdati –
slušaj, slušaj, slušaj!
noćni uzdasi, škripa pera kojim netko piše zabranjeno pismo –
a ti, što radiš tu?
pališ vatricu od triješća, pokušavaš svojim putničkim pucketanjem nadglasati njegove glasove –
izbacit će te, za kaznu
izbacit će te, bez riječi
izbacit će te teška srca, jer nisi bila uljez
nego dugo očekivan rijedak gost