Lomljenje vjetra | Edo Popović

DESETO POGLAVLJE

Presuda Fraktalnoj – Pijanac Everett –
Vrtlar griješi – Crkveni indeks, strategija
ubijanja moždanih vijuga – Što se dobro
prodaje, zdravo je – Kratka povijest Nejestivih
– Zid

Fraktalna je svemoguća. U istom trenutku ona može biti na dva različita mjesta i raditi dvije različite stvari, o čemu posjeduje i pismeni dokaz Prekršajnog suda u Zagrebu, koji je osamnaestogodišnjoj studentici anglistike i indologije koja je protestirala protiv izgradnje zida oko Zagreba presudio:

KRIVA JE

što je dana 15. srpnja 2010. u 12:42 sati u Zagrebu na raskrižju ulica Donje Svetice i Kneza Branimira remetila javni red i mir na način da je na mjestu i u vrijeme provođenja službene policijske radnje pružanja pomoći (asistencije) nadležnom tijelu, Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, fizički onemogućavala prometovanje i prolaz teretnim vozilima i građevinskim strojevima, pješacima, kao i službenim vozilima policije prema gradilištu, tako da je SJEDILA I LEŽALA NA KOLNIKU I NOGOSTUPU,

čime je počinila djelo prekršaja iz čl. 13 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

i tako dalje i tako dalje.

Fizičar Hugh Everett, pijanac i žestoki pušač, kimnuo bi na tvrdnju da Fraktalna u istom trenutku može sjeditiležati na kolnikunogostupu. Njegova ideja mnogostrukih svjetova govori o nebrojenim varijantama svemira, pri čemu se sve ono što kvantna mehanika predviđa da se može dogoditi doista i događa barem u jednoj varijanti svemira. Ako kojim slučajem u svojoj hotelskoj sobi umjesto Budinih govora, Kur’ana ili Biblije zateknete knjigu Briana Greenea Tkivo svemira, u njoj o Everettovim paralelnim svemirima možete pročitati sljedeće:

„Ako valna funkcija kaže da elektron može biti ovdje, tu i tamo daleko, onda će ga u jednom svemiru neka vaša verzija pronaći ovdje; u drugom svemiru, druga kopija vas pronaći će ga tu, a u trećem svemiru će ga još jedna vaša kopija pronaći tamo daleko. Niz opažanja koja obavljamo iz sekunde u sekundu odraz su stvarnosti koja se događa samo u jednom dijelu te divovske beskrajne mreže svemira, a sve su naseljene kopijama vas i mene, i svih drugih koji su još živi u svemiru u kojem su određena opažanja dala određene rezultate“.

U jednom svemiru vi sada čitate ove retke, u drugom se penjete ledenom stijenom Cerro Torea i molite Boga da utiša orkanski vjetar, a u trećem ste zen monah. Hodate praznoruki s ašovom u rukama. Pješačite jašući na leđima bika. Prelazite most, a ono ne teče voda, već most teče.

I tako dalje.

U jednom od svojih svemira, mnogo kiša, vjetrova, mrazeva i poslijepodneva nakon spomenute presude, Fraktalna je s Vrtlarom sjedila na terasi čajane Hanshan. Nejestivi su se u međuvremenu raspali, Vanča je završio u zatvoru, a njih dvoje već neko su vrijeme živjeli u napuštenoj kući pod južnim zidom.

Potpuno si lud, rekla je prijekorno, zašto si ga ubio?

Ona je sad žena na pragu tridesetih, umornih očiju koje su svašta vidjele, lijepa. Prijekor se odnosi na likvidaciju mladića koji je, branio se Vrtlar, vozio Porscheov džip i uopće ponašao se kao jebeni superuspješni menadžer. No ispalo je da je tip zapravo svećenik, štoviše Kardinalov osobni tajnik i miljenik, i sad se stvar neočekivano zakomplicirala.

Došao je tu sav izdizajniran, žestio se Vrtlar, kao svi ti lovaši. I boja okvira naočala pasala mu je uz košulju i mokasinke, to mi je stvarno diglo tlak. Što je uostalom tražio ovdje, koliko ja znam svećenici ne odlaze kurvama.

Fraktalna ga je pogledala sažaljivo.

Čijim mozgom ti razmišljaš, čijim očima gledaš? Odrasti već jednom, dovoljno si velik da odrasteš. Naravno da svećenici odlaze kurvama, da se tajno žene i imaju djecu. I da ševe ministrante. Ali to ne mijenja na stvari da si ubio čovjeka samo zato što ti se nije svidjelo kako je obučen.

Dobro, u redu, rekao je shvativši da je izvalio glupost, ali nisam ga zato ubio.

Nego zašto?

Kakve to veze sad ima? Svećenik, bankar, broker, koja razlika? Ta vrsta je unesrećila milijune ljudi, i u najmanju je ruku neobično to što sad dižeš frku oko jednog ušljivog popića. Roknuo sam ga i neću sad još plakati za njim.

Znam da nećeš, ali sad će nam Kardinal sjesti za vrat. On preko ovoga neće prijeći tek tako.

Jebe mi se, nek pripazi ubuduće kud mu se skitaju dragani.

U čajani Hanshan ministranti nisu u ponudi, ali djevojke su tamo najbolje koje možete dobiti u Zoni. Mišo Kina držao je razinu, i to su znali svi u Holdingu. I svećenik je to znao. Bogata holdinška mladost rado se u Hanshanu prepuštala zagrljaju Azije. Čajne ceremonije nastavljale su se shiatsu masažama, a kad bi se životna energija razbuktala na podij su izlazile kineske plesačice.

Prostitucija je zabranjena u Holdingu. Prostitucija i razne druge zanimljive stvari, poput drevnih istočnjačkih tehnika masaže i liječenja, grčkih predantičkih filozofa, proricanja i gatanja, kršćanskih mistika, Knjige promjena, Budinih govora, zenbudističkih tekstova, a iz Biblije su izbačene mudrosne knjige, proročke knjige i evanđelja.

Tko je sastavio taj indeks?

Crkva.

Multinacionalna korporacija tisućljetne tradicije s golemim posjedima na rotirajućoj kugli, čija snaga odavno ne počiva na snazi vjere i Božjim zakonima, nego na dionicama i zakonima tržišta. Njezini namještenici ne nude utjehu tužnima, hranu gladnima, vodu žednima, dom beskućnicima, sklonište progonjenima. Njeno stablo ne rađa dobrim plodom.

Bog nije u čovjeku, već u Crkvi, grme mešetari i spin-doktori na nedjeljnim propovijedima, a Kardinal je uveo prodaju oprosta. Zainteresiranih na tisuće, kao i uvijek kad je neka prodaja u pitanju. Kupite oprost i dobijete uz to bon za dvadeset posto popusta u White Angel Mallu, tik do katedrale. Kardinal je oko svoje rezidencije na Kaptolu podigao bedem s nadzornim kamerama, da mu ne pobjegne žudnja. Žudi za moći, novcem i dječacima, i opet za moći.

Kao što i sami možete zaključiti, u Holdingu je zabranjeno sve što razvija moždane vijuge, a naročito je stradala književnost. U knjižarama niste mogli dobiti Cervantesa, Bocaccia, Flauberta, Whitmana, Melvillea, Tolstoja, Babelja, Villona, Dostojevskog, Krležu, Bulgakova, Geneta, Döblina, Wolfea, Severa, Džubrana, Zupana, Valenta, a skidanje zabranjenih tekstova s Interneta kažnjavalo se izgonom iz Holdinga. Na indeksu se našla gotovo cjelokupna svjetska književnost do dvadesetprvog stoljeća. U dvadesetprvom stoljeću ionako se malo tko bavi literaturom. Ima mnogo pisaca, ali malo literature. Pisci su postali obrtnici, a čitatelji kupci. Što se dobro prodaje, zdravo je. Što se ne prodaje, bolesno je, prijeteće, i otpada.

Shodno strategiji ubijanja moždanih vijuga, alkohol i droge su dopušteni u Holdingu, osim hašiša, marihuane i prirodnih halucinogena. Dobra vijest za zainteresirane jest da se sve što je zabranjeno u Holdingu može dobiti u Zoni.

Sjedeći taj dan na terasi Hanshana, Fraktalna je razmišljala o danima prije nego što je Vrtlar počeo ubijati. Sve je bilo igra. Sabotirali su mašineriju države, i kasnije Holdinga, pod motom koji je bio ispisan na zidu dnevne sobe skvota:

NEMA RAZLOGA DA DOBRO NE POBIJEDI ZLO, SAMO SE ANĐELI MORAJU ORGANIZIRATI JEDNAKO DOBRO POPUT MAFIJE.

Autor je američki pisac Kurt Vonnegut, također zabranjen u Holdingu.

Potekli od Tamnih kapuljača, i Nejestivi su hranu i odjeću i druge neophodne stvari pribavljali u kontejnerima trgovačkih centara i stambenih blokova. Ime im je dao Vanča. Novac je hrana koja kruži i gomila se, govorio je na tribini protiv izgradnje zabavno-trgovačkog centra u parku Zrinjevac u središtu Zagreba. Da bi ovaj poredak opstao, treba sve više proizvoditi i sve više trošiti, a pritom odstraniti sve što ne proizvodi i ne troši. E pa, mi nipošto ne želimo sudjelovati u tome. Ne želimo ni trošiti niti biti potrošeni. Ne želimo ni žderati niti biti požderani. Mi smo nejestivi.

Nejestivi su živjeli u zgradi bez struje, vode i grijanja u zapadnom predgrađu, nekadašnjoj željezničkoj koloniji. Od Tamnih kapuljača naslijedili su i igru Priveži oblak. Igrali bi nogomet, ili badminton, ili odbojku na Trgu burze, ispred trgovačkih centara, poslovnih zgrada, banaka i sudova, a igrača i gledatelja je uvijek bilo toliko da je satima ulaz u te zgrade bio blokiran, sve dok se ne bi pojavila policija i počistila ih vodenim topovima. Ili bi igrači ustuknuli pred policijskom konjicom. Organizirali bi piknik na Trgu Sv. Marka ispred Vlade Holdinga i nekadašnje zgrade Sabora, koja je u međuvremenu postala privatna rezidencija vlasnika Itexa, milijardera Ilije Tešića, a tu je na njih policija već išla psima i gumenim palicama.

Tada je dovršen zid. Unutar zida, na ulicama i trgovima, te na nekoliko preostalih javnih parkova, bilo je najstrože zabranjeno protestirati, prositi, rekreirati se, ležati, spavati, neovlašteno snimati, neovlašteno trgovati, kopati po kantama i kontejnerima za otpad, neovlašteno svirati, pjevati i uopće zabavljati prolaznike. Kazna za te prijestupe bila je izgon.

Tamne kapuljače više se nisu mogle hraniti niti igrati u Holdingu. Nisu mogle živjeti. Otišle su potražiti sreću izvan zida. A Nejestivi su protjerani iz Holdinga. Otpor su nastavili blokadama ulaza u Holding, skladišta, vodocrpilišta, aerodroma, termocentrala… Policija i privatni zaštitari koji su osiguravali ta mjesta nisu oklijevali uporabiti suzavac, gumene metke, vatreno oružje.

A onda je Vrtlar zgrabio onog brokera ispred Hanshana i upucao ga.

Kasnije su Fraktalnoj predbacivali da se zaljubila u ubojicu, i da je ona najveći krivac za raspad Nejestivih.

Ali ja, mislila je gledajući tog popodneva na terasi Hanshana Vrtlara kako zuri u prazno, ja se nisam zaljubila u ubojicu. On nije bio ubojica kad je došao. Bio je nemiran i brzoplet, pomalo lud, potpuna suprotnost vječno staloženom i opreznom Vanči koji joj je zbog toga često išao na živce. Ali taj čovjek sigurno nije ubio ubojica. Ubio ga je lakomisleni mladić, koji je time postao ubojica.

Što je?, upitao je Vrtlar postavši svjestan da ga ona promatra.

Slegnula je ramenima.

Da mi više nisi rekla da sam lud, rekao je.

Hoću, rekla je. Oboje smo ludi.

Zašto to misliš? Zato što su nas svi napustili?

Ne, ne zbog toga. Razmišljam o sljedećem: kako ja mogu biti sigurna da sad, ustvari, nisam s tobom ovdje, već da se vozim nekim vlakom i pričam sama sa sobom, a ljudi me gledaju i misle: gle jadnice.

Glupost, odmahnuo je rukom. No, nemoj mi govoriti da sam lud. Ne volim kad ljudi govore da je netko lud i slično, i pritom misle da znaju nešto o tome.