Lomljenje vjetra | Edo Popović

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Čuvar kontejnera – Sjene jače od tijela

Radite!, rekao je policajac.

Istim jezikom kojim je u Ustavu napisano sve ono o pravu na rad i slobodi rada, i zaradi kojom radnik sebi i obitelji može osigurati slobodan i dostojan život, te o slabima, nemoćnima, nezaposlenima i nesposobnima o kojima će država brinuti, i kojim su Ivanu Vidi napisana tri otkaza, tim istim jezikom policajac kezeći se govori neka idu raditi četvorici gladnih muškaraca kojima je uskraćeno pravo na rad. Sa slobodom i dostojanstvom ta četvorica nemaju problema. Nitko im to, osim njih samih, ne može ni dati ni oduzeti, to im je posve jasno. A što se sloboda i dostojanstvo spominju u ustavu, to je samo trabunjanje lažljivih, potkupljivih imbecila koji o tome ništa ne znaju. Dostojanstven može biti i čovjek gladan, u dronjcima, prljavih noktiju i masne kose, a slobodan i onaj tko je osuđen na doživotnu robiju. Dostojanstvo nisu manikirani nokti, čista košulja i debeli bankovni računi.

Radite!, kaže policajac Vidi i trojici njegovih drugova koji su došli uzeti hranu iz kontejnera za otpad u stražnjem dvorištu Itexovog supermarketa.

Ovdje im priječi uzeti hranu, tamo osigurava ovrhovoditelje, negdje drugdje ispaljuje suzavac na demonstrante, sve su to različita lica jednog te istog ljudskog zakona. Vida je promotrio policajca. Stajao je blago raskrečenih nogu nasred dvorišta, potpuno siguran u sebe i u ono što čini, njegova sjena padala je na lokvicu motornog ulja i zgužvanu limenku piva. Vidi se činilo da mu je sjena jača od tijela.

Znaš li da postoje ljudi čije su sjene jače od njihovih tijela, rekao je Jokić gledajući kako se Vida pakira, i da njihovo tijelo slijedi sjenu, a ne ona tijelo.

Koju to biljku uzimaš, odvratio je Vida, nisam primijetio ovdje buniku.

Trpao je u ruksak vreću za spavanje, platnenu vreću s plinskom kartušom i posuđem, te najlonsku vreću s robom. Najlonsku vrećicu s limenkom kave, preostalom tjesteninom i vrećicama instant juhe ostavio je Jokiću. Ostavio mu je i pištolj s rezervnim spremnikom i kutijom metaka.

Trebat će ti, rekao je pružajući mu ga.

Šta ću s njim?

Pucaj na oblake.

A ne, to bi stvarno bio grijeh.

Onda ga čuvaj za sljedeći rat.

Glupo zvuči, rekao je Jokić, ali mislim da ćeš mi nedostajati.

Nemoj mi se samo rasplakati, rekao je Vida. Otkud ti ono sa sjenama?

Bez veze, pala mi je na pamet jedna stara priča iz ovog kraja. Ovdje su djecu plašili pričama o ljudima kojima gospodare njihove sjene.

Pričaš li ti svom sinu takve priče?

Ne baš. Ne želim ga plašiti. Radije mu pričam priče ohrabrenja.

Na primjer?

Šta ja znam. Kad siđem dolje, ispričat ću mu priču o jednom dobrom Hrvatu kojeg sam sreo.

Ja nisam dobar.

Tko kaže da je to priča o tebi? Važno je da na našu djecu ne prenesemo naše strahove i mržnje. Samo tako ćemo spriječiti da se i oni jednom međusobno ne pokolju, kao što smo to učinili mi.

Vida ga ja šutke gledao. Onda je uprtio ruksak i podesio naramenice.

Gdje te mogu pronaći kad opet dođem?, upitao je.

Bez brige, pronaći ćeš me. Šta ćeš uopće u Zagrebu?

Pa, osim što su mi tamo žena i sin, vjerojatno ću potražiti i nekakav posao.

I sad čuje policajca kako im govori:

Radite!

To je sve što želimo, rekao je Vida, ali nema posla.

To nije moj problem, hranu ne možete uzeti.

Ti štitiš ušljivi kontejner, a tko štiti naše obitelji i nas?

Policajac je slegnuo ramenima.

To će ionako završiti na smetlištu, bio je strpljiv Vida.

Kopajte po smetlištu, ovdje nećete.

Kakav si ti to čovjek?

Ja bih vam možda i dopustio da uzmete iz kontejnera, ali zakon to ne dopušta.

Oni koji su donijeli taj zakon nikad nisu osjetili glad.

Policajčeva sjena zapovjedila je policajcu da odmahne rukom prema njima kao da tjera muhe. A Vida je iskoraknuo i svom snagom ga udario šakom u grkljan. Policajac se uhvatio za vrat, pao i krkljajući se trzao, a njegov kolega je ustuknuo i podigao ruke.

Mene se to ne tiče, rekao je, uzmite što god hoćete.

Idite odavde, rekao je Vida drugovima i policajcu, i oni su ga poslušali.

Onaj na tlu umirio se. Vida je znao da je mrtav. Čučnuo je pokraj njega i uzeo mu pištolj iz futrole. Zatim ga je otkočio, ubacio metak u cijev, prinio cijev sljepoočnici i povukao obarač.