Sutra ćemo praviti anđele u padu | Maja Ručević

DO MOJIH PLODOVA NE MOŽEŠ

 

svirepo je ovo ljeto
nalik na tebe, usijani obruč, urla:
vidi mene, do mojih plodova ne možeš

okrećeš se prema svjetlosti
neobazrivo kao nadmeni suncokret
koji sa sebe otresa
sve što poželi tvoje nebo

ne raspolažem domišljatošću
kojom bih pobijedila taj zanos
i tebi i ljetu, potrebni su
aplauzi i divljenje

moji organi hropću
ispadaju po asfaltu
kao dozrele šljive
iz džepa šereta kolovoza

puštaš ih da vriju bez kisika
kada tako odstoje u tišini
rađaju ti najbolju rakiju