Sutra ćemo praviti anđele u padu | Maja Ručević

KAJSIJA

izrastao je nakon dugo godina
oko gole koštice kajsije
mesnato, narančasto i prirodno
bez stida, ne pitajući za kosture
koje sam zamišljala prije spavanja
praveći se da su lelujavi histrioni
lakrdijaši koji će mi odagnati strah

izgledao je kao Mongolka
slavensko-kosookog porijekla
netko tko bi mi kasnije mogao postati ljubavnik
netko privlačan do mjere da sam unaprijed znala:
ako i poznajem te putanje
za mene će ostati Cordoba, daleka i sama

ne spavam u lipnju
sazrelu pulpu odvajam od koštica
kao godine od sebe same

kasnije, u noći njegovog rođendana
prosipam to tijelo uvis kao roj Perzeida
zbog kojih se nitko ne okuplja
i nitko ne gleda