Sutra ćemo praviti anđele u padu | Maja Ručević

TRIPTIH ZA NEISPRAVNE KAMIKAZE

I

gdje titan prvobitnog proljeća
ukleše uske zaljeve
fjordove bez kompasa
izniknu anđeli
razvedenih obala

plutaju i čekaju

u dobi od četiri godine
mahovinom previju
vodeno krvarenje
odaberu drvo-donora
i kažu mu: zacijeli nas

posade ga na čistinu
između dvije krajnosti
koje su načinile njihov
krhak kičmeni stup
priviju se uz deblo
umisle dendroterapiju
i trljaju se o koru
dok ne iščezne
poriv za poništenjem

sve njihovo vapi
za stabilnim korijenjem

II

anđeli su lakomisleni
posrnu iz neobuzdane želje
tresnuvši bez najave
s jastuka šećerne vune
o bilborde i kiborge
neiživljeni nožni prsti
zapletu se u šahtove
dalekovode i turbine
skončaju kao šišmiši
u naopakoj urbanoj priči
preostane im jedino da
kože najdražih ulica
rastegnu do točke pucanja
samo da vide je li u brazdama
ugaženih sjećanja
ostaIo ikoga s kime bi
prošetali kao ljudi

III

naIjuti se
zamjeri
napusti
izbjegni
prezri
znaju oni bolje nego itko
koliko im je krvotok
zasićen tobom
dva i po puta
mogli bi tom dužinom
opšiti obujam planete
dok ti zamišljaš
nešto lako i prohodno

u tako predanu težinu,
uvijek ćeš se moći
vratiti bezuvjetno
jednostavno, kao Carver
kada u najljepšoj ljubavnoj*
sebe poklanja Tess

BILJEŠKA

* KOLIBRI

Za Tes

Recimo da kažem leto,
Napišem reč „kolibri”,
Stavim je u koverat i
Odnesem je dole niz breg
Do sandučeta. Kada otvoriš
Moje pismo setićeš se
Ovih dana i koliko te,
Koliko te samo volim.

Raymond Carver, Svi mi: sabrane pesme, izd. Beli put, prijevod Flavio Rigonat