Sutra ćemo praviti anđele u padu | Maja Ručević

SUPERNOVA IZ SKVOTA

uvjeravao si sebe da ih voliš
da su dobri, ali nesretni
duhovi na margini porijekla

nisi poznavao nikog tko tako vješto balansira
između života pod stalnim nabojem
i privida sudbinskog zajedništva

rano si otkrio tehnike manipulacije
proricao u kutu kauča
promatrajući grmljavinu i vrtloge muha
osluškujući nervozni zveket tanjura

prema šuštanju elektriciteta tijela
u zabranjenom susretu hodnikom
nepogrešivo si određivao interval
između prve kapi i oslobađanja energije

srce je pratilo otkucaje bombe

taj solsticij podnio si stoički
najdulji dan u povijesti nemuštog sunca
u njegovoj jezgri vodik se pretvarao u helij
u skvotu, fuziju je izazvala pogrešna riječ

znao si točan broj sekundi za koje će
kuhinjska supernova potrošiti gorivo
i kolabirati uz prasak poslije kojeg se
još dugo nije progovaralo

kiša je godinama tumarala

svaki put kada bi zacviljela
najstarija napuštena životinja
prepoznao bi jauk, lavež, zube
otvorio vrata naučene galaksije

iznad crne rupe nucleusa
pokrivao bi uši