Sutra ćemo praviti anđele u padu | Maja Ručević

KROJEVI ŽIVOTA

Za Lg.

s beogradskog prozora restauriram zagrebačko platno
a djevojčica u stanu preko puta, to sam ja
Mongolkina ljubimica, hranjena najfinijim mesom
žilice pljuckam krišom, kroz pohabane rupe roleta
nikad neću postati ni balerina ni dama

kada je stigla u raj, javila mi se porukom
mala, idi i vidi svijet, nemoj da ti propadnu oblaci

obukla sam suknju koju mi je sašila
i kroz rupice žutog tila propustila gradove

za ručkom, razgovaram s D. i M.
D. kaže: ovaj grad je masovno ubojstvo
pa i Zagreb je klinička smrt uzvraćam
o tamnom vilajetu i ne počinjemo
tamo je ionako sve stalo
M. podvlači crtu

Beograd je ego, Zagreb superego, a Sarajevo id!

gradovi nam ne uzvraćaju ljubav
jer ih prošlost ne zanima kao nas

D. još kaže i da povijest naših naroda
ima okus čokolade, naše su se sirovine raznih porijekla
trebale održati i napraviti Eurokrem blok
ali ju nostalgija napušta brzo kao i mene i M.
sve tri znamo da zanos sužava horizonte

zato napuštamo urođene anomalije, razgrćemo mrak
oštar kao Mongolkine njemačke škare
kojima je precizno rezala krojeve života