Sutra ćemo praviti anđele u padu | Maja Ručević

NOMATKINJE

u ovom životu bile su nomatkinje
i rijetko je tko mogao naslutiti
o čemu je pjevao taj rasuti saudade
koliko snažno su voljele topose
koji nisu rodni, a naročito osobe
koje nikad nisu ni upoznale

panonskom nizinom ostavile su tragove
hrvanja s amorfnim protivnikom
bio je to jedini moguć kungfu tuge

nad ušćem i oronulim remizama
riječni su galebovi ljeti kružili u V-sekciji
točno u vrijeme kada im je ispadala kosa
ljuštio se epitel, pucalo rožnato tkivo
a praškaste su se čestice tijela taložile
u procjepe zahrđalih šina

govorili su im da su čudne i da imaju stila
ali nikad leoparda, tigra, ždrala, zmije ili zmaja
kojim bi mudro porazile impuls lutanja
skrasile se, skućile, smirile

bilo im je daleko to pitanje jata

to su bile naše žene o kojima se šuti
mogli ste ih susresti
u evropskom Jeruzalemu
austrougarskom predgrađu
u svakoj zapišanoj uličici
s pukotinama u asfaltu

krinolina astmatične jeseni
savila je žicu nad upitnicima
a da nisu spoznale taj
bezbolniji, udomljeni život

zimi su, bez plaćenog grobnog mjesta
na počinak odlazile sretne