Sutra ćemo praviti anđele u padu | Maja Ručević

U RAMENIMA

emotivni teret nose ramena
davnine krstare kičmenim stupom
osobito izjutra, nakon pića i plača

trebala te, umjesto pokušaja
naseljavanja meke maternice
odmetanja i melankolije, zanimati
geopolitička situacija u večernjem dnevniku
pandemija karijerizma ili solidna udaja
sve što bi te skrenulo s kolosijeka „propasti“
kakvu za te nisu zamišljali
manje bi te boljelo tijelo
više bi se – prema mišljenju „stručnjaka“
ispunila tvoja predvidljiva posuda

ali to više uzbuđivalo te je manje
i oba su ti ramena ohole statue
pobjednice u poetici otpora

na kraju su i trubaduri, žongleri, histrioni
gejmeri, hohštapleri, samozvana gospoda
prekaljeni altruisti, samopromotori
virolozi i neodgorčeni morski psi
završili u kavezima s jačom boli u ramenima

na noćnim ormarićima drže psihofarmake
i petparačke self-help knjižice naslovljene
kratko i sablasno:
usamljenost