Sutra ćemo praviti anđele u padu | Maja Ručević

DOMICIL I

u domicilu promašenih derviša
najviši stupanj molitve postiže se
vrtnjom oko svoje uzaludne osi

nakon urlika i lomljave, važno je
pasti nemoćno preko kauča
postići ovozemaljski nemar tjelesa
posljednjim snagama oguliti krumpire
staložiti ih u želucu iskasapljenog dana

čim se namreška kulisa od antracita
služi se hommage palim glumcima
komorna škripa federa, potezanja roleta
i pritajen hod srca na prstima

domicil je sigurna kuća
zaštićena od prodora sloge
djeca su starmala i napredna
najprije izgovaraju riječ reciprocitet
a potom se bave podzemnim žilama
zakonima ukletosti, sudbine, nesreće

nasilje je bog

propadanje mesa motri se pod mikroskopom
crvi preuzimaju damar
hranidbeni lanac jedini nosi
oznaku funkcionalnog

i da nikad nije sreo to dijete koje u snu baca noge
prema ravnom jugu slobode
zaklinjujući se svojim imaginarnim prijateljima
da će jednom pobjeći i izdati vortex

prolaznik bi rekao da je to sasvim u redu
ali tu nitko nije ošamario ni ubio iz ljubavi
nije to Hanekeova režija