Slijeganje ramenima | Tvrtko Vuković

DJED, DJED I JA

 

Ne mogu se naspavati a spavam godinama. U zgužvanom krevetu od papira i smole, dok mi u ušima i nosu rastu čekinje, sanjam velike bijele svinje s naših livada. Dobar znak, a ti i dalje, zavaljen na terasi u fino rezbarenu stolicu za ljuljanje, šutiš i čekaš da se na prašnjavoj cesti, isprva kao točka a potom sasvim jasno, ukaže masivni teški poniklani stroj za pravljenje kobasica. Kao da ne znaš, ostali smo sami.