Slijeganje ramenima | Tvrtko Vuković

KOŽA NA LEDENOM METALNOM RUKOHVATU

U hodu
dok satima osluškujemo disanje
moždane magme, dok nam u brisu
listovi trnu kao da će otpasti
jezivu hladnoću režemo
šarenim plastelinskim šutnjama.

Klizimo cestom – ledenim povećalom
u kojemu dodiri poput pahulja
na kanalizacijskim rešetkama iščezavaju
brže od riječi,
čija značenja zaboravljam kao obaveze.

Pamtim samo usne
dok na putu kući brojimo
otiske kože
na ledenim metalnim rukohvatima.