Slijeganje ramenima | Tvrtko Vuković

DUGO PUTOVANJE ZA KRATKU POVIJEST SLUČAJNOG SUSRETA

Putuješ. Djelić tebe, međutim, ostaje tu zametnut u sjećanje o vremenu između osmog i devetog piva prvog siječanjskog svitanja 94. kada smo teškim rečenicama šablonizirana razgovora razbijali debeli betonski zid jutarnje provincijske depresije. I činilo se tada kao da nikad neće prestati to rušenje, kao da ćemo zauvijek ostati zatočeni u tom infantilnom hula-hop obruču, kojega smo skupa sve učestalije okretali nesnosno dugim šutnjama. Tvoja je odluka: idem, koja sada neminovno zvuči banalno, tada zvučala posve suprotno.