Slijeganje ramenima | Tvrtko Vuković

ŽIVOT IDE DALJE

Zaboravljam na AG.
i na GP, zaboravljam
na N.
Prošlost je ionako mrtvo vrijeme
pokopano
u bezdatumskim sjećanjima
od kojih se grči utroba.

Zaboravljam na A,
A kojemu ni sam ne znam smisao
ili smislove
razasute u šarenu lepezu
imena
događaja
bilo čega.

Život ide dalje –
rečenica je koju ispisujem
zaboravljajući na pernatu lakoću
kojom se izriče.

Zaboravljajući na kontekst ispisujem redom:
svjetlost je staklena,
kompjutor je u puderu,
polje marcipana je klasično,
oltar je pepeo.

Nisu li činjenice mučne i dosadne?
zapisao je prije mene
Nicolas Born davne 72.
u pjesmi Tri želje.