Slijeganje ramenima | Tvrtko Vuković

LIJEGANJE, NESANICA

Danas, sutra, mjesecima, godinama,
uvijek je, uvijek isto. Budim se ujutro
i nemam hrabrosti da izađem iz
kreveta. Tko će mi pomoći da se
prodrmam?
Sofija Tolstoj

Kao potrošene tramvajske anegdote dani pucaju jednoličnošću žešće no ikada. Prvo jutarnje pišanje isto je kao i drugo, kao, uostalom, i zaboravljeni sendvič u hladnjaku, jutarnja kava, prelistavanje tiska, obvezno predavanje, odlazak u birtiju, žučna polemika o nebitnom, skitanje ulicama, iščekivanje važnog susreta, vraćanje starog duga, kupovina knjige, ručak, popodnevna kava, čitanje Šalamuna, Fuentesa, Solara, I. B. Mažuranić, pisanje pjesme, prekucavanje pjesme, gledanje Dnevnika, odlaženje na pivo, pogledavanje na sat, posljednje pišanje, lijeganje, nesanica, pomisao na smrt.