Slijeganje ramenima | Tvrtko Vuković

VOŽNJA

Blješte cinične reklame u pretrpanim izlozima provincijskog neukusa. Kroz prljavo i zamagljeno tramvajsko staklo, na potezu Trg bana Jelačića – Frankopanska ulica, život zvuči kao dobar eufemizam za: otopljeni blatni snijeg umire pod užurbanom svakodnevicom domaćice, poštara, referenta, sekretarice, sveučilišnog profesora, pjesnika. Ili eufemizam za: sklupčani starac na stubištu, beskućnik iznad sive metalne kante za smeće, osiromašeni prognanik u zlatarni prodaje prsten, majka bez posla dijete odvlači od čokoladnog kolaža “Nestle, Milka, Kolumbo”, u Mesničkoj parkirani BMW zapišava pas gospođe u bundi od nerca.