Slijeganje ramenima | Tvrtko Vuković

ŽIVI PIJESAK

 

Još danas u tami šutke gutamo
srebrnu foliju učtivosti,
slinavu prazninu ispunjavamo
osmijesima – gluhom mimikom
odavno zaboravljenih iluzija.
Pored nas
ogoljena do srži
stvarnost
kao kakva napuštena zgrada
zaudara mirisom ustajalosti.
Sutra će ovi isti vidici
imati sasvim drugačije horizonte,
sve ostalo,
parafrazirajući D,
bit će tek živi pijesak.