Slijeganje ramenima | Tvrtko Vuković

LET ME DOWN KNOCK DOWN

Žvakala si Brooklyn lijevom stranom čeljusti. Cimet, miješano meso, votka-juice, karijes u poodmaklom stadiju, kiša subotom crna poput razmazanog sjenila, poput Ivanine haljine što kroz duboki prorez sprijeda dopušta skriveni pogled na butinu, kiša na prozoru restorana, u zaboravljenoj pepeljari s terase, u kosi čovjeka što pretrčava. Ti si šutjela čeprkajući meso iz zuba. Ivana je meni nepoznatom vještinom haljinu neprimjetno povukla naviše, konobar je okrenut leđima telefonirao, butine su bile bijele i razmaknute. Napokon si otišla u toalet. I dok si tamo kenjajući panično po torbi tražila nepostojeće maramice ja sam Ivanu vozio mokrom cestom sto devedeset na sat bez cilja. Na radiju bez povoda Let me down easy.