Slijeganje ramenima | Tvrtko Vuković

LAKO OSIPANJE STVARNOSTI

Jug. Jug i more; kameni arhipelazi vječnosti ustoličeni na obroncima malog strateškog značaja i reducirane povijesti zapisane u opširnim monografijama bez imenskog kazala, i ti na balkonima hipokorističke mahnitosti što se u jaru neistrošive dosade zabadaju s cvijećem i klaustrofobičnim vidicima na plaže; plaže – ravni u potrazi za preplanulim avanturama.

Pitam se ledenohladnom, šuštavomjehurastom retorikom stereotipnih spotova: tko osim tebe može progutati desetodnevne regrutacije očaja, monofobična načela organizacije, prazan mjeh u trenucima hlapljive žeđi na proputovanju kroz grad kome osim imena znaš još samo broj požutjelih palimpsesta položenih u mračne izloge muzeja širom zemlje, tko osim tebe alge suši kao duhan?

Svi odgovori nalažu: točan datum povratak uredno zabilježen vodootpornim flomasterom crvene boje, lako osipanje stvarnosti pred večer, kumulativna sjećanja s karakterističnim mirisom šutnje, sobu s pogledom, razrušen krevet, arhaični muk jutra, aluminijski držač ručnika, plastično kućište televizora, kiselo mlijeko, bijeli kruh, dug dim cigarete, uštogljen prozorski horizont, brz rasap linearnosti s mišlju na ledene slapove nesižejnih vertikala.