Slijeganje ramenima | Tvrtko Vuković

PARIZ, TEXAS, DAKAR, ZAGREB

Jutro se kroz zgusnuto platno zastora uvlači u sobu poput depresije. Wendersov Pariz-Texas na pola puta, uostalom, kao i Jamahin vozač relija Pariz-Dakar, umire u plastičnoj kutiji televizora uokviren u crni pucketajući ekran kao partecelet u izlogu videoteke. To naprasno nestajanje u ustima probudi okus pečenih badema i soli, čokoladnog frapea i cigareta, okus kože, trbuha, grudi, prepona, a zatim kao i koncentrirani mrak iščezne u patetičnim zvukovima svitanja. U Parizu, Texasu i Dakaru ljudi su tog jutra gledali Until the end of the world.