Slijeganje ramenima | Tvrtko Vuković

POTPUNO NESTAJANJE

 

Unatoč poljupcima – kada se u neodredivoj daljini stišava ritmični aplauz, kada me netko nepoznat, u potpunom zatamnjenju, iza zavjese, prima pod ruku i odvodi, kada se u ustima okus sudbonosnosti miješa s okusom buđenja, kada se budim opipljiv, zapetljan u plahte, bez daha, kada me vlastiti opstanak počinje ozbiljno zabrinjavati (jer nisam li samo prividnost, tek sjena svojih pokreta) – zaboravljam i nestajem.